Nadalje, kritičar je napisao: " Film je toliko loš da ćete se zapitati nije li redatelj Cimino prodao vlastitu dušu Vragu kako bi ostvario uspjeh s Lovcem na jelene, a sada je taj isti Vrag došao i naplatio dug. " Roger Ebert u Chicago Sun-Timesu je napisao: " Najskandalozniji filmski gubitak vremena kojeg sam ikad vidio. " 2008. godine filmski kritičar Joe Queenan iz The Guardiana proglasio je Vrata raja najgorim filmom u povijesti industrije.

U pratnji domaćina, predstavnici političkog i gospodarskog života ove talijanske komune odnosno obitelji Cimino i Volpe, u okviru svog boravka posjetili su i izložbenu prostoriju ' Radionice narodno tkivo i vezivo ' u Osekovu, gdje su ih pjesmom srdačno dočekale članice tamošnjeg KUD-a ' Stjepan Šajnović '.

Michael Cimino te 1978. bio je tada jedan od rijetkih koji su se već onih »sedamdesetih« prihvatili neugodne teme vijetnamskog rata.

Cimino se imao u koga ugledati, inspiracija mu je lik njemačkog vojnika iz Prvog svjetskog rata u nezaboravnom djelu Ericha Marie Remarqua iz 1937. »Tri ratna druga«.

Cimino je imao vrlo ambicioznu viziju o tome kako film treba i mora izgledati pa je potrošio deset puta više od odobrenog budžeta.

Tijekom post-produkcije Cimino je promijenio bravu na ulaznim vratima u montažu, kako bi spriječio direktore studija da vide film prije nego ga on završi.

Montažer i dobitnik nagrade Oscar William Reynolds žalio se na činjenicu da se Cimino prema njemu ponašao kao prema robu, a mnogo stvari koje je Reynolds napravio tijekom montaže Cimino je kasnije izmijenio uvjeren u to da će njegov western biti neviđeno remek-djelo.

Napokon, nakon mjeseci odgađanja, izmjena u posljednjem trenu i premašivanja budžeta, Cimino je pozvao direktore studija na prvu zatvorenu projekciju koja je trajala 5 sati i 25 minuta (ukupno 325 minuta); direktori studija prisilili su Cimina da ponovno monitra film na tro i pol satno trajanje (219 minuta).

Nakon premijere u New Yorku, Cimino je povukao tu verziju filma iz kina, 19. studenog 1980. nakon samo jednog tjedna prikazivanja.

Glumac John Cazale umirao je od raka dok se snimalo, pa je Michael Cimino prvo snimao scene s njim te je to skrivao od studija.

Tijekom stanke, publika je bila u takvom transu da se Cimino pitao zašto nitko ne pije šampanjac.

Riđokosa glumica, potpuno predana svom poslu, na venecijanskoj Mostri 2005. nagrađena je Zlatnim lavom za životno djelo, a surađivala je s redateljima kao što su Michael Cimino, Joseph Losey i Marco Ferreri.

Kad je distributer, studio Universal, saznao za Cazaleovu bolest, nisu ga bili spremni angažirati, ali su se Streep i redatelj Michael Cimino zauzeli za njega.

Scena ruskog ruleta u filmu Lovac na jelene/Deer Hunter (1978, Michael Cimino) inspirirala je trideset jedan incident izazvan oponašanjem filma, koji su se dogodili uz upotrebu ručnog pištolja samo između 1978. i 1982. godine.

Ta je skladba nastala na Williamsovu inicijativu osam godina prije nego što film snimljen, a njegova je izvedba bila popularna i prije nego što ju je Michale Cimino, redatelj Lovca na jelene, uzeo kao glavnu glazbenu temu filma.

Cimino je originalno trebao biti redatelj SF klasika Dead Zone, ali ga je studio otpustio na nagovor Stephena Kinga zbog kreativnih nesuglasica.

Kao dijete talijanskih doseljenika, Cimino je u mladosti studirao arhitekturu i dramske umjetnosti, a zatim je počeo raditi kao scenarist u producentskoj kući Clinta Eastwooda.

Nekoliko godina kasnije Cimino režira epska Vrata raja, čija se radnja odvija krajem 19. stoljeća i bavi se pokušajima moćnika iz udruge stočara da potpuno istrijebe siromašne istočnoeuropske doseljenike, a Kris Kristofferson glumi šerifa koji ima snage i hrabrosti suprotstaviti se tom suludom pokušaju genocida nad bespomoćnom sirotinjom.

Cimino je naročito sklon detaljnom, etnografski i povijesno preciznom građenju opisnih filmskih sekvenci, koje naizgled nemaju bitnog utjecaja na naraciju, ali služe sjajnom produbljivanju karakterizacije likova, poput, primjerice, svadbe u Lovcu na jelene ili promocije diplomanata na Harvardu u Vratima raja.

Također valja primijetiti da se Cimino često bavi slavenskim manjinama, u Lovcu na jelene protagonisti su ukrajinskog podrijetla, dok u Vratima raja ugnjetavani farmeri govore čak i srpski, a to je vrlo bitno u kontekstu političke orijentacije njegovih djela.

Cimino je redatelj koji svoj umjetnički poriv najbolje sublimira u megalomanskim projektima, a takve su produkcijske okolnosti bespovratna prošlost.

Nakon dva scenaristička rada (na SF filmu Silent Running i filmu o Prljavom Harrjyu, Magmum Force), Cimino je krenuo režirati svoj prvi film, Thunderbolt i Lightfoot, kojeg je otkupila produkcijska kuća Clinta Eastwooda, Malpaso, a sami Eastwood je rekao kako ga on misli i režirati.

Međutim, Cimino ga je nagovorio da mu prepusti režiju filma koji je postao solidan uspjeh na box-officeu u to vrijeme, a i danas uživa manji kultni status.

Uz uspjeh ovog filma, Cimino je imao pravo na jaču glumačku postavu i više umjetničke slobode za svoj drugi film, Lovac na jelene (1978.).

- Aronofsky i Cimino imaju mnogo sličnosti, obojica su jako pametni, obojica provode opsežna istraživanja prije nego što počnu snimati film, obojica su pametniji od mene i znaju kako izvući najbolje od mene.

Cimino je čak dobio počasnu titulu pukovnika na Tajlandu.

Redatelj Michael Cimino zaradio je međunarodnu osudu kad je procurilo da je za taj western konjima puštana krv kako bi se namazali glumci i da je bilo borbe pijetlova.

Ulica je trebala biti nešto malo manje od dva metra šira, ali kad mu je voditelj konstrukcije rekao da bi bilo puno jednostavnije, brže i jeftinije da sruše samo jednu stranu ulice i pomaknu je za dva metra, Cimino je zahtijevao da se sve sruši i ponovno izgradi.

Cimino je ukupno snimio preko 220 sati materijala, a troškovi snimanja su iznosili otprilike 200 tisuća dolara po danu.

Iako je prekoračio budžet, Cimino nije bio financijski kažnjen budući je prema potpisanom ugovoru sa studijom United Artists bio u obvezi jedino završiti film do Božića 1979. godine bez obzira na produkcijske troškove.