Kroz niz performansa većinom naslovljenih prema originalnim nazivima radova koje parafrazira, I m too sad to tell you, Bosnian Girl; Was ist Kunst - a Product of Circumstances?; Movement, Privatised; Transitional Europe, Ana nas polaganim uvođenjem, koristeći teoretski diskurs, umiruje uvjeravajući nas kako smo puki/e promatrači/ice dok nas ništa, osim prethodnog iskustva njezinih radova, ne može pripremiti na intenzitet koji slijedi.