Narav suvremenih gradova stoga ne podnosi militantna, isključiva i trajna, nego prilagodljiva, uključiva i promjenjiva rješenja, zasnovana na održivom razvoju autoreprodukcije, cirkularnom metabolizmu nadahnutu ekosustavima, pojedinačnim i ograničenim zahvatima urbane akupunkture, modelima stanovanja, low-rise/high-density zamjeni individualnog prometa javnim, prevladavanju općih i kolektivnih interesa nad pojedinačnim i individualnim i oživljavanju javnoga gradskog prostora kao sinonima urbaniteta.