Sveti Bernard iz Clairvauxa veli: " Znam što je Bog za mene, a što je u sebi to samo on zna. "

Djela su mu teološka, egzegetska i duhovna, a na njega su se pozivali Petar Damiani i Bernard iz Clairvauxa.

Monaška mistika sastoji se od nastojanja da se postigne osobno sjedinjenje s božanskim našla je svojeg glavnog predstavnika u kombinaciji asketske prakse i kontemplativne pobožnosti u monahu cistercitu Bernardu iz Clairvauxa (1090. do 1153.) i njegovu tumačenju starozavjetne knjige Pjesma nad pjesmama, alegoriji odnosa između pojedinca i Boga u slici duhovnog zaručništva, tj. odnosa između zaručnika (Krista) i zaručnice (duša) koja vuče svoj početak još od Origena.

Završio je kratko analizom poznatoga djela " De diligendo Deo " cistercitskog teologa Bernarda iz Clairvauxa.

Venerabilisa bila da njegov prijatelj Bernard iz Clairvauxa napiše opširnije djelo o krivovjerju islama.

Bernardov je utjecaj u crkvenom životu postao još veći kad je g. 1145. izabran za papu njegov učenik iz Clairvauxa, uzevši ime Eugen III.

Poznavale su suvremenu teološku literaturu, ali i djela velikih pisaca gotovo suvremenika (Bernarda od Clairvauxa, Guillauma (Vilima) od Saint Thierrya) s lakoćom su čitale i proučavale Augustina, Bibliju, stare kršćanske pisce, ali i svjetovnu, naročito trubadursku poeziju te same pisale.

Po tome su predstavnice treće struje srednjovjekovne teologije (po riječima povjesničara McGinna) teologije na govornom jeziku uz monastičku (na latinskom jeziku) kojoj je glavni predstavnik Bernard od Clairvauxa, pored skolastičke, također na latinskom, koja je dostigla svoj vrhunac s Tomom Akvinskim.

Uglavnom su to djela crkvenih otaca (Jeronim, Aurelije Augustin, Euzebije Cezarejski, Cecilije Ciprijan), zatim benediktinskih, dominikanskih i franjevačkih prvaka onodobne teološke i filozofske misli (Bernard iz Clairvauxa, Albert Veliki, Toma Akvinski, Antonin, John Duns Scott, Angelo da Chivasso, Michele Carcano, Bartolomeo Caimi, Johannes Herolt), potom kanonskoga prava (Bonifacije VIII. i Grgur IX.), biblijski komentari sv. Jeronima i francuskoga franjevca Nicolasa de Lyrea te Tome Akvinskoga, kao i Aristotelova djela s tumačenjima arapskih filozofa Ibn Sinne i Ibn Ružda, poznatijih po latiniziranim oblicima imenaAvicenna i Averroes, te drugih europskih humanista (Marsilio Ficino, Lorenzo Valla), djela grčkih i rimskih klasika (Diogen Laertije, Lukan, Ovidije, Silije Italik, Vergilije).

Glavni su katolički mistici i mistični pisci Bernard iz Clairvauxa, sv. Hildegarda, Hugo iz Svetog Viktora, Rikard iz Svetog Viktora, sv. Gertruda Velika, sv. Mehtilda Magdeburška, sv. Franjo Asiški, Meister Eckhart, Ivan Tauler, Henrik Suzon, Ivan Gerson, I. van Ruysbroeck, Katarina Sienska, Ivan od Križa, Terezija Avilska.

I tako je sv. Norbert, suvremenik sv. Bernarda, bio u Njemačkoj ono što je opat iz Clairvauxa bio u Francuskoj.

BERNARD IZ CLAIRVAUXA Ne vjeruj ni kakvoj radosti ako nije zahvalna.

Sveti Bernard (1090. - 1153.), opat iz Clairvauxa, teolog i filozof rane skolastike, redovnik-monah i mistik, svojom snažnom duhovnom pojavom i osobnošću rehabilitirao je ozloglašeni srednji vijek.

Za ovu prigodu izveli su gregorijanske marijanske antifone? Salve Regina, Mater Miseriocordiae? za koju kažu kako izrazita melodika ovog sve? anog spjeva u slavu Majke Isusove koji kroz svoj poluglasni tonalitet putuje nešto nemirno, izme? u visine i dubine, no upravo to je muziciranje karakteristi? no za novi stil duhovnog muziciranja, tako produktivnog 12. stolje? a, stolje? a utemeljitelja Cistercijanskog reda, Bernharda von Clairvauxa.

Vincent De Paul 3. red s vrha (s lijeva na desno): Bernard iz Clairvauxa, Sv. Monika, Sv. Augustin, Sv. Margaret Mary Alacoque, Sveti Ivan Vianney, Sv Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški 4. red s vrha (s lijeva na desno): Sv. Ivana Orleanska, Sveti Franjo Asiški, sv Faustina Kowaslka, sveti Ignacije Loyola, Sv Terezije iz Lisieuxa, sv Pio iz Pietrelcine 5. red s vrha (s lijeva na desno): Sv. Francis Xavier, Sv. Bernadette Soubirous, Sveta Katarina Sijenska, Sveta Klara Asiški, Dominik Guzmanski 6. red s vrha (s lijeva na desno): Blažena Majka Terezija iz Kalkute, Sv. Alphonsus Liguori, blaženi papa Ivan Pavao II, Sv. Benedikt Nursijski

Riječ je o jedinstvenom pristupu tumačenju tog odlomka Lukinog evanđelja, koji se može staviti uz bok Origenovih tumačenja, homilija Sv. Ambrozija, ili Sv. Bernarda iz Clairvauxa i drugih.

Teologija se ima uvijek jačati molitvom i kontemplacijom, ako se ne želi preobraziti u ispraznu intelektualnu vježbu istaknuo je papa Benedikt XVI. govoreći o svetom Bernardu iz Clairvauxa, čiji se spomendan slavio, 20. kolovoza.

Iako nije osnivac sv. Bernard od Clairvauxa (btw da izbjegnemo nesporazume naravno da ni to nije osobno ime vac naziv samostana u kojemu je postao opat) je najpoznatiji i najutjecajniji pripadnik reda.

Značajan doprinos za širenje Reda u Europi dao je sveti Bernard iz Clairvauxa u 12. stoljeću.

Sv. Bernard iz Clairvauxa ovim riječima opisuje licemjerje u Crkvi: Svi prijatelji, a svi neprijatelji, službenici Kristovi, a služe Antikristu.

Do svoje smrti osnovao je 68 samostana koji su svi bili smatrani kao kćeri opatije iz Clairvauxa.

Obratila se stoga osobi koja je u to doba uživala najveći mogući ugled u Crkvi: svetom Bernardu iz Clairvauxa, o kojem sam već govorio u nekim katehezama.

BERNARD IZ CLAIRVAUXA (1090. - 1153., drugi utemeljitelj cistercitskog reda)

Koncil u Trovesu potvrdio je 1128. godine redovnička pravila te zajednice koja je redigirao Bernard od Clairvauxa.

Te godine turski emir Zengi (bio je emir Alepa i Mosula) osvaja Edesu, masakrirajući sav zatečeni kršćanski živalj, pa i nadbiskupa Huguesa. 1145. - 1146. Opat Bernard od Clairvauxa svojim gorljivim propovijedima poziva kršćane u novi križarski rat i Papa Eugenius III. (1145. 1153.) pokreće Drugi križarski rat.

Sveti Bernard (1090. - 1153.), opat iz Clairvauxa, teolog i filozof rane skolastike, redovnik-monah i mistik, svojom snažnom duhovnom pojavom i osobnošću rehabilitirao je ozloglašeni srednji vijek.

Štovanje Presvetog Imena Isusova, potaknuo je sv. Bernard iz Clairvauxa, a najveći promicatelji bili su sv. Bernardin Sijenski i sv. Ivan Kapistran.

Zakonik je izradio Bernard od Clairvauxa, a doradio ga je Stjepan od Chartresa sastavivši tzv. Latinski pravilnik. [ 3 ] Osim zakonikom, Statutima i Razmatranjima, organizacijska struktura reda bila je utvrđena bulom Omne datum optimum pape Inocenta II. iz 1139. godine. [ 4 ] Red se dijelio na vitezove, klerike, perjanike i služeću braću, a na čelu reda je bio Veliki meštar i Veliko vijeće. [ 5 ] Veliki meštar stolovao je u Jeruzalemu u Vrhovnoj kući Reda ili Salomonovom hramu, a pomagalo mu je vijeće starijih i iskusnijih vitezova.

Samostan je izgrađen u periodu od 1205. do 1208. godine, jer tad dolazi prva kolonija cistercita iz Clairvauxa i počinje redovan monaški život po strogim pravilima koje je utemeljio sv. Bernard.

Prelistavajući monografiju, na zaglavlju nalazim Martinčev citat sv. Bernarda iz Clairvauxa: " Samo te onaj može tražiti koji te je već našao "; nadam se i vjerujem da je s njim i otišao.