U toj odsutnosti kasnijeg kartezijanskog motiva (cogito ergo sum), Gorgija je rekao: " Ne postoji ništa ".

Inače, rješavajući Georgijinu tvrdnju Decartes je poslije skoro 2000 godina došao do one svoje čuvene rečenice cogito ergo sum.

Roazen to čini, primjerice, suprotstavljajući kartezijanski cogito ergo sum aristotelijanskom povezivanju egzistencije ponajprije s osjetom nudeći, na taj način, prikaz misaone tradicije, koja, pridavši osjetu, a ne mišljenju ontološko prvenstvo, problematizira osjet i u drugih živih bića interpretirajući ga kao preduvjet njihova samoočuvanja i opstanka.

Dakle spemenuto Cogito ergo sum u slučaju Nea prije oslobođenja po Morpheusu je bila istina ali i obmana.

J. 1994.) Descartesova krilatica, ovdje izvučena iz konteksta, Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim) u današnjem se vremenu transformira u konzumeristčki slogan: Emo ergo sum (Kupujem, dakle postojim) ili u načelo Georgea Berkeleyja Esse est percipi (u slobodnome prijevodu: nešto postoji samo ako je percipirano). Kralj " postaje potrošač. (E.

Početkom novoga vijeka javlja se ideja autonomije svijeta i čovjeka, koja svoj izražaj nalazi u Descartesovoj filozofiji subjektiviteta koja ima svoje polazište u subjektu ego cogitans, cogito ergo sum.

Utvrdivši kao jedinu točku sigurnog znanja činjenicu postojanja vlastite misli (Cogito, ergo sum) posljedično dokazuje odvojenost duha, tj. misaonih stanja i tijela.

Hitnim djelovanjem koje ne obezvređuje supostojanje sa društveno realnom potrebom za usklađenjem. ` Cogito ergo sum ` rekli bi neki, nesumnjivo okorjeli karijeristi u križarskom ratu protiv nježne, neupojne samilosti spram individualno romantične potrage za kozmičkim i vječnim.

Cogito ergo sum - uzviknuo je Descartes; Mislim (sumnjam), dakle jesam Dakle, sve je nesigurno i u sve se može sumnjati osim u vlastito sumnjajuće misaono biće (homo rationales), koje tako postaje početak i polazište sigurnosti, Arhimedova točka od koje se može početi.

Dok u Descartovom cogito, ergo sum svjedoči o onom postojanom Ja iza svih stvari.

U rafiniranim varijacijama Leonardo koncipira seriju slika u kojima je arhitektonsku formu u prostoru pretvorio u likovnu činjenicu specifične izražajnosti i u različitim kontekstima: ' Osunčana Mamutica ', ' Noćna Mamutica ', ' Prozori Mamutice ' i dr. U obje ove tematske cjeline, u crtežu kao i u slikama, Leonardo Budimlić Majnarić parafrazirajući znamenitu Descartovu izreku ' Cogito, ergo sum ' ostvaruje svoju autorsku individualnost na sigurnoj likovnoj vještini i osebujnoj imaginaciji potvrđujući i svoju stvaralačku inventivnost. ' Milan Bešlić

Iz tog razloga, vremenska je blizina pojave opere i Descartesove formulacije Cogito, ergo sum više od slučajne istodobnosti: dolazimo čak u napast reći da pomak od Monteverdijeva Orfeja do Gluckova Orfeja i Euridike odgovara pomaku od Descartesa do Kanta.

I općenito mi tračevi tipa da li je Descartes bio pijan kada je prvi put spomenuo " Cogito, ergo sum " ili sa koliko svojih studentica je Heidegger imao izvanbračne veze spadaju na stupce Glorije, Storya ili kakvog drugog magazina tog dometa, a ne u diskusijama kao obezvrijeđivanje nekoga.

Stoga onaj Decartesov:« Cogito ergo sum »« Mislim, dakle jesam », valja prereći u:« Drugi na mene misli, dakle jesam. »

Priželjkujem sliku građana Hrvatske, koja nimalo neće sličiti svjetini sa rimskog Foruma, nego narodu koji će svoju lokalnu vlast birati vođena izrekom Rene Decartes Cogito, ergo sum " - mislim dakle postojim (jesam).

" Cogito, ergo sum " Rece njarnjas i NESTADE.

Na Descartesov aksiom cogito ergo sum, Pascal odgovara novim: credo ergo sum vjerujem, dakle jesam

Doktor zadovoljava Descartesov ' Cogito ergo sum '

Drugo je bilo: Cjelokupnu zapadnjačku civilizaciju vodi misao poznatog francuskog filozofa Descartes-a: Cogito ergo sum.

Nije više Cogito ergo sum nego Amo ergo sum.

Pogotovo jer sam sâm kartezijanski Cogito, ergo sum zamijenio upitnim Dubito, ergo sum.

Nisi baš shvatio čemu ovo ' cogito, ergo sum ' - kako je do toga došlo te čemu to služi.

Naš replikator je, po pravilu " Cogito ergo sum ", postao živo biće i ne želi replicirati meso.

joj parsifale. cogito ergo sum je isto toliko materijalno koliko i ono što sam ja napisao. a osim što je materijalno - pitanje je da li bi se s tim baš svi složili? nadalje, izjavom sunce je na nebu doista se ništa duhovno ne može razviti, ali izjavom da svako biće ima majku može se i te koliko duhovnosti iscrpiti. vidiš, i isus je imao majku a i kant je imao majku imao ju je i lenjin i hitler, i poncije pilat, a i ti i ja. majku imaju i životnje, i one koje jedemo i one koje ne jedemo. majku ima i drveće i sve biljke. majku imaju i bakterije, amebe.... što misliš - postoji li možda i prva Majka? ne misliš li da to već zadire u duhovno? uostalom, ako želiš dobiti neko polazište s kojim će se baš svi složiti - moraš krenuti od očite banalnosti... ali ne bilo kakve banalnosti probaj ovu moju izjavu baciti pred mozgove na katoličkom forumu tek toliko da vidiš reakcije. imaš moju dozvolu...;) a - mislim dakle postojim (bolji prijevod je - dvojim dakle jesam jer se želi reći da onaj koji dvoji, premišlja, da taj u svakom slučaju jest neki subjekt, njega ima), ne vodi nikuda. ništa duhovno ja ne nalazim u tome. jer neće se nikada svi složiti (a ti očekuješ da se baš svi slože) oko toga da su misli nešto duhovno kao niti oko toga da ako jesu - pripadaju svim bićima (ne ekskluzivno čovjeku).

Cogito ergo sum je ne samo nužna spoznaja, nego i jedina spoznaja koja je upravo nužna.

Jedan, stariji stav, mogao bi se sažeti u Pascalovoj formulaciji: Credo, ergo sum (Vjerujem, dakle jesam), a drugi u Descartesovoj glasovitoj: Cogito, ergo sum (Mislim, dakle jesam).

Ajmo, najprije " cogito ergo sum ": Descartes traži istinitu tvrdnju.

u to vrijeme su vjestice slijetale na lomache, zato je samo sa ovdasnjih pozicija to prevrednovanje snova. osim toga ta koketirana sa snovima je, rekao bih, vishe dio ondasnje stilistike nego sto ima sadrzajnu vrijdnost. njegovo osnovno iskustvo ' cogito ergo sum ' je obicna samorazumljiva datost.

A Cogito ergo sum nešto iz reklame o Colgate pasti i sumo borcima.

Toliko vrlo cijenjena g TW: -) Dakle, izvan a i u kontekstu i ne sluzim se pars-pro-toto filozofijom a jos sam manje nezadovoljan gledalac, jer znam o cemu govorim COGITO, ERGO SUM