U cilju poticanja stvaranja europskih istraživačkih mreža, hrvatska i francuska strana potiču svoje istraživače da projekt prijavljen u okviru programa " Cogito " (PHC) prijave i u okviru programa bilateralne projektne suradnje s ostalim europskim zemljama.

Glucksmann, Melanholični Cogito suvremenosti, Quorum, 4/1988, str. 245: " Sa svojim scenografijama, svojim pričama i promišljanjima beznađa, svojim alegorijama; svijet poput kaosa, propasti ili kazališta, knjiga poput zbirke i biblioteke, napisano poput palimpsesta i izgubljena smisla.

Derrida, Cogito i istorija ludila, Dijalog, 5 6/1987, str. 26. 35. Ibid. 36. M.

Derida, Cogito i istorija ludila, nav. izd., str. 28. 63. R.

Tamo gdje je Tales stavljao vodu, Heraklit vatru, Descartes Cogito, pravi Balkanac meće, da prostite, ono iz gaća.

U toj odsutnosti kasnijeg kartezijanskog motiva (cogito ergo sum), Gorgija je rekao: " Ne postoji ništa ".

Sum cogitans, taj iskaz evidencije konkretnije glasi: ego cogito - cogitata qua cogitata.

Inače, rješavajući Georgijinu tvrdnju Decartes je poslije skoro 2000 godina došao do one svoje čuvene rečenice cogito ergo sum.

Udruga Cogito, koju je osnovao pisac i kritičar Robert Perišić, pokrenula je zanimljiv i inovativan projekt na internetu, koji bi mogao pomoći u promoviranju hrvatske književnosti - i ljudi koji je stvaraju - u inozemstvu.

Roazen to čini, primjerice, suprotstavljajući kartezijanski cogito ergo sum aristotelijanskom povezivanju egzistencije ponajprije s osjetom nudeći, na taj način, prikaz misaone tradicije, koja, pridavši osjetu, a ne mišljenju ontološko prvenstvo, problematizira osjet i u drugih živih bića interpretirajući ga kao preduvjet njihova samoočuvanja i opstanka.

Kao što i moderni subjekt svoj proces subjektivacije započinje gubitkom (" Svi mi slavimo nekakav pokop "). 6 Ovaj gubitak koji obuzima subjektivnost i oko koga se ona, kao oko svog uslova mogućnosti organizuje, u temelju je svih heroja/subjekata koji najavljuju modernu - Don Kihota koji herojski živi potpuni slom herojskog sveta, Sigizmunda koji između stvarnosti i sna gubi stvarnost i, naravno, Hamleta, koji ukočen, nesposoban da dela, " paralizovan " gubitkom majčine želje koju sam želi, postaje " mrtvo telo ", grob u kome živi samo još njegovo " umno oko ", njegov cogito koji razgleda učinke vlastitog rada, koji motri inteligibilni svet nastanjen senkama, utvarama i duhovima:

Dakle, naslov: Coito ergo sum u odnosu na cogito: proglašavaš li smrt kartezijanskog principa, ili njegovu evoluciju?

Dakle spemenuto Cogito ergo sum u slučaju Nea prije oslobođenja po Morpheusu je bila istina ali i obmana.

Tu čistu prazninu subjektivnosti, tu praznu formu transcendentalne apercepcije, treba razlikovati od kartezijanskog Cogito koje ostaje res cognitans, komadićak supstancijalne realnosti nekim čudom spašen od razorne sile univerzalne sumnje: tek je s Kantom napravljena distinkcija između praznog oblika Ja mislim i misleće supstance, stvari koja misli. (10)

Tomu nasuprot, i ' komunističko ' " svijesno biće ", pa i sporni " cogito " najčešće nisu rezultat siromaštva izraza, već ili nesigurnosti ili potpunog nepoznavanja samoga sebe (tj. vrste).

J. 1994.) Descartesova krilatica, ovdje izvučena iz konteksta, Cogito ergo sum (Mislim, dakle postojim) u današnjem se vremenu transformira u konzumeristčki slogan: Emo ergo sum (Kupujem, dakle postojim) ili u načelo Georgea Berkeleyja Esse est percipi (u slobodnome prijevodu: nešto postoji samo ako je percipirano). Kralj " postaje potrošač. (E.

pa šta sad, točno znam o čemu pričaš jer sam sličnu stvar prošao s pankom. ima to svog šarma i drugačije se povežeš s nekim bendovima, no to ne znači da se ne mogu još više povezati s nekim drugim bendovima do kojih sam došao bez cuganja kruškovca s mlijekom na srednjačama. uostalom, dok sam tako dolazio do mjuze bio sam nekako primoran zavoljeti ono na što sam naišao, tako su mi razne radikalne promjene, motusi i šta ja znam šta sve ne bili najdraži bendovi svojedobno (od motusa samo cogito aude, da se odmah zna: D). onda negdje načuo anti otpad pa se zaljubio i tako to ide dalje, danas odmah šaljem u kurac ako mi se ne sviđa i gotovo. širi kontekst često sadrži previše popratnih efekata koji nisu nužno šarmantni i dobri po glazbeno iskustvo. rukom pisana pisma su zakon i dan danas je šteta da je pank tradicija pisama zamrla, no to nema veze sa glazbom kao takvom.

Početkom novoga vijeka javlja se ideja autonomije svijeta i čovjeka, koja svoj izražaj nalazi u Descartesovoj filozofiji subjektiviteta koja ima svoje polazište u subjektu ego cogitans, cogito ergo sum.

Utvrdivši kao jedinu točku sigurnog znanja činjenicu postojanja vlastite misli (Cogito, ergo sum) posljedično dokazuje odvojenost duha, tj. misaonih stanja i tijela.

Ekspedicija - vodio ju je upravo mr. Žuljević - održana je u okviru Projekta Jadran (hrvatskog nacionalnog monitoring programa, odnosno sustavnog istraživanja Jadranskog mora kao osnove održivog razvitka RH), te programa Cogito (hrvatsko-francuskog programa integriranih akcija u području znanosti i tehnologije).

Prisutnost sadašnjosti/prisutnog koje je Descartes otkrio u cogito, ne pomišljajući na ono ne-svjesno koje ga nagriza, rasprsla mu se među prstima s idejom Boga koju ono nije moglo sadržavati.

Hitnim djelovanjem koje ne obezvređuje supostojanje sa društveno realnom potrebom za usklađenjem. ` Cogito ergo sum ` rekli bi neki, nesumnjivo okorjeli karijeristi u križarskom ratu protiv nježne, neupojne samilosti spram individualno romantične potrage za kozmičkim i vječnim.

Cogito ergo sum - uzviknuo je Descartes; Mislim (sumnjam), dakle jesam Dakle, sve je nesigurno i u sve se može sumnjati osim u vlastito sumnjajuće misaono biće (homo rationales), koje tako postaje početak i polazište sigurnosti, Arhimedova točka od koje se može početi.

Ne znam baš latinski, ali rekao bih da " cogito " znači mnogo više od " mislim ", tj. da se odnosi na mentalne sadržaje i procese općenito.

I ovim riječima Albert Camus cilja istom smjeru: U svakidašnjoj našoj kušnji pobuna igra istu ulogu kao cogito u poretku misli: ona je prva očitost.

- sad ću zatvoriti oči, začepit ću uši, odvratit ću sva svoja osjetila, čak ću i sve slike tjelesnih stvari izbristati iz svoje svijesti (cogito); ili ću ih barem jer se to jedva može postići smatrati ispraznim i lažnim, te ću se obratiti sebi samom i nastojati razmotrivši pomnije upoznati bolje sama sebe i više se približiti sebi. - ja sam nešto svjesno (res cogitans) to jest: nešto što dvoji, tvrdi, niječe, malo stvari razumije, mnoge ne poznaje, koja hoće, neće, koja zamišlja i osjeća; kao što sam već prije primjetio, iako one stvari koje osjećam ili zamišljam izvan sebe možda nisu ništa, ipak se ti oblici svijesti (kako nazivam i osjećaje i zamišljaje) samo utoliko ukoliko su oblici svijesti siguran sam, nalaze u meni. - pa ipak, primio sam prije mnoge stvari kao posve sigurne i očigledne, za koje sam poslije otkrio da su dvojbene: naravno, zemlja, nebo, zvijezde i sve ostale koje prihvatih svojim osjetilima. - ali postoji i drugi način da se istraži postoje li izvan mene neke stvari o kojima su zamisli u meni. uistinu, ukoliko su te iste zamisli tek oblici svijesti, ne razaznajem među njima nikakve nejednakosti i čini se da sve potječu od mene na isti način; ali ukoliko jedna predstavlja jednu, a druga drugu stvar, očito je da se one veoma razlikuju međusobno.

Cogito i nije drugo do proces beskrajnog ruiniranja svake cogitationes kojim osigurava vlastito obnavljanje, vlastiti život, u kome obnovljeno nikada neće biti istovetno sa ruiniranim.

Samo cogito, zato što je život i zato što je život besmrtan, nikada se neće smiriti/usmrtiti u ne živoj sebi istosti.

Ukratko: počinje s povijesnim pregledom, tj. s Descartesovim " cogito ", tj. s dualizmom um - tijelo (materija).

Etos pograničja donosi eseje poljskog pisca Krzysztofa Czyżewskog iz njegove knjige Linija povratka koja je dobila prestižnu nagradu " Cogito " koju javni mediji u Poljskoj dodjeljuju najboljoj knjizi godine.