i dalje razmisljam kaj ima za i protiv psa. ne znam zasto da i dalje i opet odgadjam nabavku psa. mislim da time necu nista postici. bila sam: premala, premlada, preneodgovorna, imala previse vremena, premalo vremena, bila sam srednjoskolka, nisam znala voziti, mama je radila u stanu, a sad? sto sam sad? prevelika? ako cu cekati jos malo - e pa bas cu se trebati vjencati, pa cu se bas trebati kuciti, pa cu imati sve novo, pa cu se seliti, pa cu trebati sloziti djecu, pa cu bas trebati naci posao, pa ce mi djete bas krenuti u skolu, pa ce bas upisivati faks, pa cu bas trebati u penziju, dodaj tome jos neke bolesti, financijske probleme, a mozda i koju nesrecu i kad ce bas biti vrijeme za psa???? ako cu tako gledati-NIKAD a meni je vise dosta cekanja... sve sto me u zivotu najvise zanimalo i ono sto me i dalje najvise zanima su psi. kad pogledam unazad par godina na skijanje i na ljetovanja isla sam samo tamo gdje je smio i pas. teta Verica i jos neki nasi prijatelji uvijek su vozili i pse sa sobom u 21 godinu vidjela sam puno toga i ne znam ima li ista bolje sto me moze toliko zanimati ili raspoloziti od psa. mene ne zanimaju ni auti, ni sport, ni astronomija, nit kemija niti astronomija toliko koliko psi. svaki bedak ima svoje veselje, a ovo je moje. ako vjerujem da covjek u zivotu ima svoju svrhu (a vjerujem) onda je moja: pribliziti covjeka psu i suprotno. mislila sam ostati na fakultetu na doskolovanju i vjerojatno cu uzeti genetiku. imam i projekt za koji bi dobila i potporu u novcanom smislu. htjela bih otkriti kako se kod pasa naslijeduje boja ociju, dlake itd. neke projekte koje jos nitko nije radio. pricala sam o tome s profesoricom i ona je dala prolaz projektu. jedino sto mi treba su, pogadas: PSI. nitko ne zeli dati svoje pse da na njima eksperimentiram, makar bih samo mjerila i zapisivala koliko bi kuja koja je parena s muzjakom druge pasmine imala mladuncadi, kakvi ce oni biti, po kome ce naslijediti gene itd... mislim da mi to kaj sam ga nisam imala nije nista pomoglo, nego samo odmoglo jer, kao sto sam rekla-za bilo kakvu akciju sa psima, potreban mi je pas. mozda necu moci na jedrenje, ili bas svugdje, ako ce se negdje ici (makar, pas smije putovati i avionom, i autobusom, a sad postoje i pseci hoteli, pa ako ce mi biti toliko stalo, nekako cu naci i novce za hotel, a izmedu ostalog razvozila sam se, pa mogu i sama negdje odvesti psa.) ali isto tako nikakav put ili nista drugo ne bi me toliko veselilo kao pas. ono kaj ja zelim je imati psa, setati s njim, ukljuciti se u neke aktivnosti, mozda i nekakav manje napredan agility (jer Cavalier nije radni pas i nema visoko razvijenu tu " radnu inteligenciju ") sto se tice prijatelja, vidi cuda, nekako se poklopilo da oni s kojima se druzim imaju pse, i stalno me poticu da i ja nabavim psa, te me pas nikako ne bi odvajao od mojeg, kojeg bi ti rado nazvao " normalnog ", ljudskog drustva. curke sa faxa su mi ponudile i pet-sitting ako cu morati na put tako da je i to opcija. ionako stalno netko neceg tudeg psa cuva. ljudi koji ne vole pse ionako nemaju kaj raditi u mojoj blizini. s njima se ionako samo kacim. za primjer ljubitelja pasa mogu uzeti moju kolegicu koja je u KOSSPU koja ima Golden retrivera i Border Collie-a i radi s njima svaki dan, uzoran je student i ima vremena i za prijatelje. nista joj ne fali u zivotu. ni ona me nije uspjela uvesti ni u KOSSP ni u Hrvatski konoloski savez - JER NEMAM PSA.