Naravno, ja kakva jesam, ne odustajem lako od svog plijena.. probat ću se dokopat mora pod svaku cijenu.. stvarno mi to treba, sad prije nego ispiti krenu.. ali moji doma ne kuže takve " prohtjeve ".. i tako.. moj deda ide na more.. umjesto mene.. uffff.. ma dobro je.. sve se tješim.. al kad se sjetim vrelih zagrebačkih ulica " compared to " more, hvatanje bojice, moje isso, angie, amy, d. s. o. ako ne i tije.. ufffffff.. ljuta sam.. šta drugo nego ljuta.. mislim, lako je reć - bit će vremena.. kad meni odmor treba sada.. baš sada.. a zagreb to nema.. zagreb, koliko god bio moj grad, koliko god ga voljela, jednostavno nema to nešto što bi me odmorilo.. zagreb je tu da iz mene izvuče sav trud, znanje, uspjehe.. on je tu da me odvede negdje gdje želim biti.. ali on nije mjesto za odmor.. bar ne takav odmor..