Pripremni dokumenti za Sabor Želeći održati svoje obećanje o otvaranju Sabora 1962. godine, godinu ranije (1961. godine) objavljuje " Humanae salutis ", apostolsku konstituciju o sazivanju Sabora, dok 1962. godine objavljuje " Sacrae laudis ", naputak kako bi svećenstvo pozvao na moljenje brevijara za uspjeh Sabora, kao i " Omnes sane ", pismo o približavanju ekumenskog zborovanja, " Oecumenicum concilium ", pismo o moljenju krunice za Sabor, " Il tempio massimo ", naputak redovnicama da mole za dobar uspjeh Sabora, te na kraju " Appropinquante concilio ", motu proprio kojim je objavio " raspored " Sabora.

Stoga svi oni koji to čine ujedno vrše i službu Crkve i dionici su najveće počasti Kristove Zaručnice, jer slaveći Boga stoje pred Božjim prijestoljem u ime Majke Crkve (Sacrosanctum concilium, 83 - 85).

Dapače, Sabor je u svom prvom dokumentu, konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium (br. 1), koju je izglasao 4. prosinca 1963, definirao da je promicanje jedinstva među kršćanima jedna od osnovnih njegovih nakana, izrazivši to sljedećim riječima: »Budući da je Sveti sabor naumio iz dana u dan osnaživati kršćanski život među vjernicima, bolje prilagoditi potrebama našega doba one ustanove koje su podvrgnute promjenama, promicati sve što god može pridonijeti jedinstvu sviju koji vjeruju u Krista (kurzivom naglasio T.

M eđunarodni teološki časopis Concilium, u organizaciji Knjižnice i čitaonice Bogdana Ogrizovića iz Zagreba i izdavača Ex libris iz Rijeke, predstavljen je 7. svibnja u Zagrebu.

Taj papinski dokument o Štovanju Marije je usko povezan s koncilskom obnovom Liturgije »Sacrosanctum Concilium«, jer Crkva koja se, oživotvorujući obnovu bogoslužja »u duhu i istini (usp.

Koncil (lat. concilium - sastanak) Crkveni sabor

Drugi Vatikanski sabor definira liturgiju kao vrhunac prema kojemu teži djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proističe sva njezina snaga (SC 10). Saborska konstitucija o liturgiji, latinski Sacrosantum Concilium donosi opće odredbe liturgijskog uređenja, a prva glasi: Uređenje svete liturgije ovisi jedino o crkvenoj vlasti...

Pastoralna konstitucija DVK-a Sacrosanctum concilium prepoznaje gregorijansko pjevanje kao vlastito rimskom obredu, zahtijeva da mu se dade prvenstvote da ga se čuva i njeguje s najvećom brižljivošću.

Vatikanskog Sabora o obnovljenoj Liturgiji »Sacrosanctum Concilium« moraju se uskladiti s liturgijom, a ne smiju se brkati s njom ili ukidati.

Drugi vatikanski koncil, k tome, u svojoj konstituciji »Sacrosanctum concilium« kaže da je »najvažnije da se vjernici pričešćuju«: »Veoma se preporučuje ono savršenije sudjelovanje kod mise, kad vjernici nakon svećenikove pričesti blaguju Tijelo Gospodnje od te iste žrtve« (SC 55).

Vršenje svoga ' svećeničkog ' poslanja Crkva ostvaruje poglavito kroz liturgiju, bogoštovne čine u kojima se »pomoću osjetilnih znakova ozna čuje i, na način pojedinom znaku svojstven, udjelotvoruje posvećenje čovje ka« (Sacrosanctum Concilium, 7).

Riječi je o apostolskom pismu kojim papa Benedikt XVI. dopušta slavljenje rimske liturgije koja je bila na snazi do godine 1970, tj. do časa objavljivanja liturgijskih knjiga urađenih prema načelima liturgijske konstitucije »Sacrosanctum concilium« Drugoga vatikanskoga sabora.

S tim motom, a u želji da ožive zaboravljenu glazbu 18. stoljeća, iz arhiva manje poznatih skladatelja, ali i onu velikih skladatelja koja ne ulazi u okvire repertoarne glazbe, prije 20 su godina Paul Angerer i njegov sin Christoph osnovali ansambl Concilium Musicum Wien.

No prvi dojam koji su na nas ostavili članovi ansambla Concilium musicum nije bio osobit.

No, ono što karakterizira Concilium od početka upravo je ono što je zacrtao papa Ivan XXIII., a to je otvaranje, osuvremenjivanje, kontinuirani dijalog sa svima, gledajući što nas spaja, ali priznavajući i ono što nas razlikuje, rekao je Šagi.

Kao što znate, Drugi je vatikanski koncil - ne dokidajući stari obred slavljenja mise - proveo opću obnovu liturgije sa svrhom da bi kršćanski narod od liturgije što sigurnije mogao postići obilne milosti, odnoseći se uglavnom na rimski obred i pojašnjavajući da su »svi obredi u Crkvi ravnopravni«, kako kaže konstitucija Sacrosanctum concilium o svetoj liturgiji u četvrtom broju.

Prof. Andrić pedesetorici okupljenih voditelja zborova, orguljaša i pjevača pojasnio je kriterije za izbor pjesama u liturgijskom slavlju, s obzirom na danas obilje ponučenog glazbenog materijala, naglašavajući izbor teksta i melodije sve u skladu s dokumentom II. vatikanskog koncila " Sacrosanctum Concilium " iz poglavlja o Svetoj glazbi u kojem se naglašava: " Sveta će glazba biti to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom bilo da ugodnije izrazi molitvu, bilo da promiče jednodušnost, bilo da svete obrede obogati većom svečanošću. "

Konstitucijom »Sacrosanctum concilium« naviješten je veliki liturgijski obrat jer su koncilski oci shvatili da liturgija duboko zadire u sam život Crkve, te da sama narav liturgije zahtijeva trajnost obnove.

Četiri su stožerna dokumenta Drugoga vatikanskog koncila, koje treba povezivati s nastojanjima nove evangelizacije: Pastoralna konstitucija o crkvi u suvremenom svijetu »Gaudium et spes« (Radost i nada), Dogmatska konstitucija o Crkvi »Lumen gentium« (Svjetlo naroda), Konstitucija o svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium« (Sveti sabor), te Dogmatska konstitucija o Božanskoj objavi »Dei verbum« (Božja riječ).

Prvi dokument kojeg je Sabor ponudio čitavoj Crkvi bio je upravo Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, stoga bih ovaj niz razmišljanja o liturgiji želio započeti definicijom iste koju nam je darovao II. vatikanski sabor.

Drugi vatikanski koncil u »Sacrosanctum concilium« ističe sljedeće: a) Dan Gospodnji ili nedjelja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova; b) Počevši od Pracrkve, vjernici u nedjelju slave spomen-čin Kristova vazmenoga otajstva; c) Jasno razlikuje između obveze euharistijskoga slavlja i dana radosti i počinka; d) Za ispunjenje nedjeljne zapovijedi potrebno je sudjelovati na cijeloj misi.

Crkva je otvorena za dijalog s umjetnošću i poštuje sve umjetnike, te očekuje isti stav s druge strane, a na Drugome vatikanskom koncilu istaknula je da »nema svoga stila« (Sacrosanctum concilium), nego da je otvorena svim stilovima kojima se može posvjedočiti vjera u Krista.

Crkva vjernicima predstavlja njihove primjere, koji sve privlače Ocu posredstvom Kristovim te, po njihovim zaslugama, moli Božja dobročinstva (Sacrosantum Concilium, 104).

»Glazbena je baština opće crkveno blago neprocjenjive vrijednosti jer se između ostalih izraza umjetnosti ističe posebno time što sveto pjevanje, združeno s riječima, tvori potrebit i sastavni dio svečane liturgije«, zapisano je u dokumentu o liturgiji (konstitucija Sacrosantum concilium) II. vatikanskog koncila.

Sadašnji obrednik, kao i ostale liturgijske knjige, donosi nove tekstove i čine imajući u vidu načela koja su sadržana u koncilskoj konstituciji o liturgiji " Sacrosanctum Concilium ".

Concilium Tridentinum već je dugo i povijesnoumjetnička tema.

Vatikanski Sabor u svojoj konstituciji »Sacrosanctum Concilium« kaže da se liturgijska slavlja i pobožnost krunice ne smiju ni suprotstavljati ni izjednačavati već uskladiti.

U konstituciji o Svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium« dan je također veliki prostor mnogoobličju Katoličke Crkve.

Umirovljeni profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. Adalbert Rebić, rasvijetlio je povijesnu situaciju odnosa časopisa Concilium i Communio.

Napomenuo je kako se Concilium nikada nije smatrao heretičkim časopisom, nego je to bio drukčiji pogled, teološki mentalitet i pristup temama.