Slika 13. Puma concolor - puma

Ipak, stotine postanu žrtve garavih sokola (Falco concolor) za vrijeme seobe preko Mediterana.

Istraživanja su dokazala da je parenje u srodstvu kod puma iz Floride (Puma concolor coryi) dovelo do gubitka genetske raznolikosti, što je uzrokovalo slabiju kvalitetu sperme, nižu razinu testosterona, pad reproduktivnog kapaciteta, kriptorhizam u više od 80 % mužjaka, defekte srčanih zalistaka, te povećanu učestalost parazitarnih i zaraznih oboljenja.

Najpoznatiji pretstavnici porodice koji žive u Europi su tamnoprsi (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi ježevi (Erinaceus concolor).

Od sisavaca na nižim nadmorskim visinama Biokova susreće se jež Erinaceus concolor MARTIN koji je posebno zaštićen prema Pravilniku o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca te se nalazi na popisu ugroženih vrsta prema Crvenoj knjizi životinjskih svojti Republike Hrvatske Sisavci.

- U svijetu se predatorska osica P. concolor umjetno uzgaja, a jedinke se ispuštaju u prirodu radi smanjenja brojnosti maslinine muhe B. oleae.

Preporuča se unijeti 500 - 1000 jaja P. concolor po jednom stablu masline.

- Na njoj obitava muha Carpomia incompleta koja pogoduje razvoju predatorske osice Psyttalia (Opius) concolor.

Naime, u proljeće se predatorska osica P. concolor hrani i razvija zahvaljujući muhi C. incompleta, koja obitava na žižuli.

Predatorska osica P. concolor je endoparazit i parazitira ličinke maslinine muhe (Bactrocera oleae).

Ženka predatorske osice P. concolor polaže jaja (jedno ili više) u žrtvu koja pri tome ostaje živa.

Ličinke osice P. concolor razvijaju se na račun žrtve tj. ličinki maslinine muhe.

U vrijeme leta maslinine muhe potrebna je visoka brojnost predatorske osice P. concolor koja se ne može postići, pogotovo ne u monokulturnim nasadima masline, pojašnjava magistrica Marija Ševar.

- Sadnja žižule u masliniku i oko njega osigurava opstanak predatorske osice P. concolor, makar njezina brojnost bila i niska, a sve to pomaže očuvanju biološke, krajobrazne raznolikosti i ljepoti našeg priobalja.

Ukoliko smreka (Picea abies) ne odgovara vašem ukusu, na izbor imate različite vrste jela: nordijska (Abies nordmanniana), korejska (Abies koreana), koloradska (Abies concolor).

Tamnoprsi jež ili latinski Erinaceus europaeus je široko rasprostranjena vrsta na području zapadne Europe i sjeverne Rusije (slika 1), a bjeloprsi jež ili latinski Erinaceus concolor je rasprostranjen na području istočne Europe, te naseljava i našu zemlju (slika 3 i 4).

Koloradska ili dugoigličasta jela (Abies concolor) Najčešće se koristi kao ukrasno drvo.

Primjer takve asocijalne vrste je - puma (Puma concolor).

Iz grupe manjih Felidae razvilo se 28 grupa malih mačaka (Felis) kao što su divlja mačka (Felis silvestris), ocelot (Leopardus pardalis), coguar (Puma concolor), itd.

Osim vuka, tu nišu još popunjavaju planinski lav (Felis concolor) u Sjevernoj Americi te tigar (Panthera tigris) i leopard (Panthera pardus) u Aziji, ali je vuk najvrjedniji predator jer postiže veću gustoću populacija i znatno širu rasprostranjenost (Mech, 1970.)

Naime Lav Yasin, bivši najbolji vratar Rusije, imao je nadimak Crna Pantera ili Crna Hobotnica (uvijek je bio u crnom dresu) pa sam i ja sebi nadjenuo nadimak Felis Concolor, iako sam bio u dilemi Puma ili Popušenko

Obična je čančara (Testudo hermanni) u mnogim našim đardinima vrlo često udomljavana i u tom se novom ambijentu lako navikne i snalazi, dok je bjeloprsi jež (Erinaceus concolor) jedini naš kukcojed koji provede zimu u pravom zimskom snu, također vrlo korisni stanovnik naših vrtova, jer je u stalnoj potrazi za raznim insektima, osobito kornjašima, a hrani se i puževima, miševima i zmijama

Od sisavaca poznati su nalazi bjeloprsog ježa (Erinaceus concolor), čija je populacija nekad bila vrlo brojna, sivog puha (Glis glis), malog topira (Rhinolophus hipposideros), te podvrsta sivog dugoušana (Plecotus austriacus kolombatovici).

Od drugih malih sisavaca, po makiji i čistinama između njih, susrećemo bjeloprsog ježa (Erinaceus concolor), domaćeg miša (Mus musculus), smeđeg štakora (Rattus norvegicus), poneku rovku (Sorex), među kojima je posebno zanimljiva patuljasta rovka (Suncus etruscus), najmanji sisavac Europe, duga tek 6,5 cm, od čega polovica otpada na rep, voluharicu (Microtus arvalis) i više vrsta šišmiša.

Po rubovima livada i makiji možemo naći populacije poljskih miševa (Apodemus agrarius), običnog puha (Glis glis) i kunu bjelicu (Martes foina), u maslinjacima i vrtovima možemo susresti bjeloprsog ježa (Erinaceus concolor).