Najviše se to osjetilo iza (i ispod-ispred) pozornice, gdje su predanim radom s ansamblom i solistima pozornost plijenila ova imena: dirigent Thomas Conlin, kojemu status učenika Leonarda Bernsteina te niz iznimnih nastupa na svjetskim (koncertnim i opernim) pozornicama daje najveću kompetenciju za prvu zagrebačku izvedbu Priče sa zapadne strane, češki redatelj Stanislav Moša, čija je postava Priče sa zapadne strane iz 1996. reprizirana više od petsto puta u više od jedanaest zemalja (nažalost, kako čujemo, zagrebačka izvedba neće ni izbliza doživjeti tolik broj repriza), koreograf Igor Barberić, Zagrepčanin s impresivnom inozemnom karijerom, te jednako biografski zanimljivi njemački scenograf Hans Georg Schäfer i domaća kostimografkinja Danica Dedijer-Marčić.