Odvezli smo se doma da vidimo je li ce nam se svidjeti - cuvala ga je cijeli tjedan za nas, pa sam predmnijevala nekako da se bas takve stvari ne prodaju lako ili da u kuci ima copor male djece pa je stroj zlorabljen.

Bi li bio ljubazan da malo preciziraš " priprosto ponašanje "?: kava: to ti je kad si baba od 30 a i vise a razmisljas i ponasas se kao tinejdzerica od max. 18 onda se jos okupis u copor pa jedna drugoj dajes podrsku u mastanju i idealiziranju koje nema nikakvo uporiste u stvarnosti a svi zajedno formirate jedno veliko trziste za jeftine ljubavne romane gdje eto dodje on visok cvrst jak i muzevan i oborite s nogu i pricate cijelu noc i sex je genijalan i truc truc bla bla.

emotivnost je vid razmazenosti ljudi kao bica copora nuzno moraju imati razvijenu simpatiju u empatiju, ali primarno bi nuzan trebao biti copor i njegova sigurnost i dobrobit modernom covjeku copor nije ugrozen i tako on sam postaje centar svijeta

Ne kazen, postoje dica koja (iako rjetka) znaju o sebi povesti racuna stavija ih ti u copor od dvadeset ili trideset dice, oni svoj posal uvik naprave.

30.12.2005. nihao tisina neka vlada na ovim valovima, je li vas to groznica subotnje veceri lovi ovijeh dana...? i sto si zelite, judi moji, kuda se krecete, cemu nadate? svijetle li te lampice od 20 kuna i tri za 10 jos uvijek radosnim sjajem?;) ja svoje lampice od ovog tjedna nosim u skolskoj torbi. i pernicu. i citanke dvije. i biljeznicu novu. i marendu pravu, djacku. sitnis za autobus. kabanicu. rezervne carape. i kartu svijeta, jer ko ce ga znat kuda svi ti putovi.... ovih dana pocinjem se osjecati kao haski, budjenje u zoru, toplu, uvaljanu snenost para svjezina novog dana, prvi koraci, kratki, nespretni, protezanje, kosti, dlake, nokti, dobro jutro, njusim zrak, otvaram krug, krecem tokom. svaki dan novi krug, veci, sigurniji, udaljeniji od logora, izgubim trag, pronadjem ga na slijedecoj cesti. u svakom grmu novi miris.. ostavljam svoj. i nista nije tesko, osjecam.. slobodu, od sebe.. sjecate se tih davnih ranoskolskih dana kada torba od stopedest kila nije bila preteska za igru uz put, cudjenje svakom listu, puljkanje na zemlji, ili u skolskom hodniku, male sitne velike izmisljene nepromisljene igre koje pune nezadrzivom, nepotisnutom, iskrenom, unamasadatektinjajucom energijom. da, da, skinuti tu torbu s ledja i zatrcati se negdje, bilogdje... ja sada svakog jutra poslije treninga, uglavnom trcecim korakom odlazim u skolu. pa eto, odlucila sam progovoriti tim doremifasola jezikom. uglavnom, idem na satove kineskog, ucim taiji mac i qigong na univerzitetu kineske tradicionalne medicine. zvuci super, ali ispod tog super stoji ona stara mudrost ja sumom, oni drugom, opa, drumom. jer mogu ja bit sto puta haski, mogu vuc saonice ko pravi vuk, junacki, srcano, mogu slobodna lutat okolo uceci od drveca i ptica, ali ne zavijam li kao drugi, ne mirisem li kao drugi, ostajem vani, nema vatrice uz koju u sumrak mogu ugrijati promrzle sape. da vratim to malo u ljudski, hhhh, kineski svijet,.. profesori na tom faksu, od kojih bih mogla mnogo nauciti i cuti, govore engleski koji ne probija koricu, nema vrenja, jer u svakom kineskom znaku stoji smisao koji je engleskom rijecniku neuhvatljiv. prijevod nije nemoguc, ali je supalj, saft i dalje ostaje skriven. jer kako nazvati nesto sto je nepoznato? novom rijecju?.. svijet je bio tako mlad te mnoge stvari bijahu bez imena i da bi ih se spomenulo, trebalo ih je pokazati prstom... da. a ja bih naravno ono ispod korice, svidja mi se to novo i neimenovano, pa onako proceprkat malo noktom, vidjet sta se to skriva unutra, uturit cijelu ruku, uvaljat se u to s gustom, ko jezurka u lisce. zato se svakoga dana iznova ubacujem u njihov copor, njusim se s njima, guzvam ko velika, pljujem kad mi zagusti, a ni licko-senjske mi nisu strane,.. i hodam s njima, do jednog visokog brda gdje zajedno cekamo mjesec-starinu i zavijamo i zavijamo i zaviiijaamoo liii.. uuuuciimmm....... mmm.. uu.. iii... kkkkkkksoeijgbhfd i jedan nezgrapni kinesko-engleski prijevod neprevodljivog kinesko-kineskog poete, ostavljam vam za kraj, a ujedno i pocetak novog ciklusa, sretna nova, o judi moji

" " Pogledajte spašavanje ministra Marasa " " Hebote kada sam procitao naslov pomilslio sam da je tip upao u bezdan sa svojom svitom ili da ga je u najmanju ruku napao copor ljutih lavova u kompi sa crnim mambama........ kada ono lik se zaglavio u liftu....

Dok u Hajduka se rade rosade, pretumbavanja u naseg konkurenta za naslov, vec su pojacanja koja se zagrijavaju.Zna se i ko dolazi i ko odlazi.Uglavnom da pravo kazem briga me, al spominjem ih radi toga sta zelim da se zna i u Hajduka koga oni zele, koje pojacanje im treba.Tudor kaze zadnji vezni, a mi imamo copor zadnjih veznih... okej nisu kvalitetni, al je upitno da ces ti i dovest kvalitetu.

Ti decko ne znas sto je ponos, kao ni copor oko tebe.

Jos jedan spomen valja ovdje podcrtati o ulozi hrvatskih masa u toj predizbornoj megalomaniji, koju ovih dana predvodi copor balkanskih dinaroida.

pred 2 god kad sam napokon pustena s lanca, odselih u zg.. konacno preuzela zivot u svoje ruke.. pokusala se skolovat, trazila sebe, pobjegla glavom bez obzira od svog dragog bivseg.. odlucila sam zivjet sama u 30 m na 2. blago meni.. ma samo prividno.. taj moj krasni stancic bio je u suterenu.. napol zakopan u zemlju.. pogled s prozora bio je na copor macki, njih 30 tak.. koje su zivile svoj macji zivot.. nocu mijaukale, tukle se, zderale hranu koju su susjede bacale meni pod prozor.. i naravno srale.. otvorit prozor se uopce nisam usudjivala, vrlo rijetko.. bio je to vjecni smrad na macji drek.. u svom stancicu sam mogla gola hodat kad god sam htjela, sama u svom prostoru, divota, al jebiga kad nikad nije bilo mira, svako popodne ludi klinci oko 5 god u dvoristu su nabijali loptu, vozili bicikl, par puta mi skoro razbili prozor, nedaj boze otvoren prozor.. kako sam bila sva depresivna jer zivim sama kupila sam si kaktus, brines se jednom tjedno o njemu, a opet je ziv, moj prvi cimer.. kako sam se igrom slucaja pojavila u milanu na studiju, fala ti boze (mislim na fax), morala sam pronaci novi dom i nove cimere:) i to ne biljke, kako koji. imah ludu srecu pronac jebeno dobar stan u jednom danu nakon sto sam s frendicom obisla njih 4.. nova cimerica mi se cinila ok, malo povucena.. kako je ovaj grad urnebesno skup skoro kao londra, moja mala sobica mj kosta 350 e, vrlo povoljno - moji frendovi zive za 400 e mj neki i za 500, i to placaju sobu, NE stan. ja u zg STAN placala 200 e.. ta nova, sad bivsa cimerica je 3 puta u god ocistila stan, a doslovno.. od kad je otisla put spanjolske vjetar joj zameo svaki trag i ostala duzna 100 e meni i mom bivsem cimeru, sadasnjem dragom.. ajd bar nes pozitivno, moj bivsi cimer je sad moj decko, bilo je to drz nedaj.. morao se odselit jer bolje funkcioniramo svaki u drugom stanu.. treci cimer koji je sad vec na odlasku je prava nocna mora kad ga ima.. lupa vratima pa stvori potres jacine pucanja zida, cisti jednom mj, drka gitaru iza ponoci, svaki dan dize utege pa kad mu padnu odzvanja pod... bla.. cetvrti cimer s kojim cu morat dijelit stan jos malo, me je vec prvi dan kad se doselio pito dal cu spavat s njim u krevetu i tako jos par puta, zadnji put je pokazo na kurac i reko da ce mi ga dat, tu noc ga je moj dragi natuko.. od tada ne pricamo samo ciao, ciao, nije se odselio.. ja stvarno imam visok prag tolerancije.. vise mi ne smeta osim sto smrdi jer se tusira jednom tjedno, pa se vjecito osjeti njegov vonj u hodniku, ne obrise govno u skoljci u wc-u i td i td i td, mislim da se tu i tamo droksa.. jos malo pa se i ja selim, pa krece nova avantura sa novim cimerima, s obzirom kakve sam srece, bit ce ludo... valjda cu prezivit..:))

Nikada nije dosada dnevno umiralo od gladi nekih 18 tisuca dijece; i nikada nije jos u toj mjeri stvorena armija od stotinjak milijuna djece ka0 eksploatisani radni copor, zakinut ne samo od elementarne edukacije, vec i od bilo kakvog razigranog djetinjsva.

Vuk samotnjak... takvom vuku ne treba copor jer on lovi sam.

Ponekad jebe pa se mora spustit u copor, a kada to ucini ostali vukovi i vucici netragom nestanu.

Onda seljaci naprave hajku pa prorjede copor.

Svaki pedanj tjela mi gori Srce urla kao copor vukova...

Smak svijeta ili ljudske vrste Danom 21. Maja, 2011. u kojem se nagovjescuje smak svijeta, hrvatska katolicka hijerarhija uzurbano prebrojava svoj 85 postotni, odnosno tri i pol milijunski pastveni copor na pravovremeno odlebljenje u onosvjetsko vjecno blazenstvo.

Ne znam velikana ili sefa za kojim ne kaska copor cjepidlaka, ako trazis, naci ces kod svakog nesto, bio Edison, Tesla ili tvoja visost.

Stipe mesic je bio nasrtljivi svijedok na HASKOM SUDU jer je bio dosadan njima po su ga morali pozvati samo da hag budne miran, Stipe mesic je sedam puta trazio od hasgo suda da ga on pozove za svjedocenje protiv HTVATSKI generala i taj Stipe mesic veleizdajnik ima danas svoju " jugojanjicarsku mafiju " sa kojom mesic rukovodi, Jugojanjicarska mafija mesiceva ona je veliko " UTOCISTE " svih lopuzina u HRVATSKOJ a osobito za SDP-ovacki i HDZ-ovacki copor jer oni svi placaju clanarinu mesicevoj " jugojanjicarskoj mafiji " da je Ivo Sanader placao clanarinu mesicevoj " jugojanjicarskoj mafiji " danas ga nitko nebi smio progoniti.

Vuk jede kad je gladan i prati copor.

zasto mislis da se nitko nece sloziti s tobom? nase rukometasice su izgubile od boljih, ovdje je jedino problem kaj su nase igrale ko copor kokosi, a ne kao sto mogu i znaju

ja cesto gledam šaptaca i u prvu ruku sam bila odusevljena njegovim radom i nacinom razmisljanja kasnije mi se misljenje primijenilo. ponekad imam osjecaj da izmedu covjeka i psa ne vlada odnos vode i sljedbenika, vec gazde i roba, jer pas ne smije njusiti, jesti, itd.. prije nego mu odobri takozvani voda copora slazem se da pas treba imati disciplinu i slusati svog vodu i da tako funkcioniraju po prirodi ali sigurno mu ne brane da se ponosa po prirodi, tj. ne zakidaju mu njegovu slobodnu volju na koju sva ziva bica imaju pravo ja sam cijel zivot imala pse i nijedan nikada nije bio agresivan a imala sam pretezito Njem.ovcare, i nikada se nije dresirao nego smo mi kao obitelj (copor) normalno funkcionirali i nismo radili redikula od psa, nego smo ga pustili da bude ono sta je pas, bez dresure i velikih pametovanja. vjerujem da cezar želi najbolje za pse i bori se za bolji zivot za njih.. jako je tesko rehabilitirati zlostavljane pse i steci njihovo povjerenje iznova jer su previse propatili, i zato mi je drago kada vidim da je barem jednog psa njegova tehnika uspila rehabilitirati i vratiti u normalu. a strasno me iritiraju glupace koje boje svoje pase u ruzicasto i zovu Cezara da im rijesi probleme tipa: piski mi po kuci, nece jest, grize mi papuce itddd umjesto da se bazira na pse kojima je stvarno potrebna pomoc. u nacelu se slazem s njegovom logikom, ali ne i sa svim principia koje provodi

osim toga pa ne mora cijeli copor ici na sljeme, samo mora netko i probiti led

Prodje tako jedna godina, vrati se Meho, a iza njega ide copor djece i na kraju koza.

nema na cemu draga N.. slucajno ti i ja imamo slicne stavove na ovu temu.... treba naravno postovati i tudje... netko je vise tradicionalist pa dvadesete nisu prerane za " duge bracne staze "... bez obzira na Kikinu tvrdnju da si premlada (premda ja mislim da su to idealne godine za pocetak stvaranja familije) ali uvjerena sam N. da bi ti takve stavove i potrebe imala i da ti je 34 (kao meni sada)... u tom smislu romantik i tradicionalist uvijek ostaje romantik i tradicionalist..... mislim da svatko treba braniti svoje stavove ako je to uvjet da se osjecamo zadovoljno i ispunjeno.. ako je to biti nevjencan budi s istim takvim partnerom, ako je to biti ozenjen i imati copor djecice treba pronaci upravo takvog partnera koji isto tako snuje... na stranu tada i drustvo i sto tko o tome misli... po meni, vazno je da dvoje gledaju u ISTOM SMJERU:) pa tek onda jedno u drugo;) p. s. zanimljivo da je moj dragi u ovih par dana (nakon sto sam se malo povukla objasnivsi mu da postujem njegove stavove o " antibraku " ali posto ja tako ne mogu biti sretna pa zbog toga polako napustam " brod " prvi put od kada smo zajedno predlozio da se ozenimo za npr. pola godine... i prvi put je zapoceo s pricom da kad je malo razmislio ne zeli niposto ostati bez mene i takodjer kad je malo bolje razmislio shvatio je da stvarno nije prestrasno potpisati taj " bezvrijedni papiric " vec da jedva ceka (he, he... dobar je strah od boga dan:))

Opaa.... cuj Hrvata jesu se okurazili... fol oni su sad kao nesto vrijedniji i iznad gradjana BiH, koji su po tom shvatanju copor divljaka, pa savjetuju podizanje zida visokog 10 m..... nista vi Hrvati ne zivite bolje od Bosanaca, cak ste u dugovima 50 milijardi eura, dok je dug BiH samo 7 milijardi, pa ne znam ciji standard po tom osnovu je veci i sigurniji za buducnost... zaduzili ste i prapraunucad koji ce vracati te milijarde, sve veci broj Hrvata svaki dan bunari po kontejnerima, ogroman broj nije u stanju vracati silne kredite, banke aktiviraju hipoteke, oduzimaju stanove, aute, otkazi na sve strane, nezaposlenih ce uskoro biti pola miliona.... i sad se vi tu ponasate i pricate kao da ste gradjani jednog Kuvajta ili Ujedinjenih Emirata pa se rasipate zlatom i eurima... ma dajte budite samo jedno: realni....

Jos si jednu ljudsku krhotinu pretvorio u svoj podanicki copor.

Po njoj ih je odjednom cela Europa znala.... odjednom je taj divlji, krvavi, zlocinacki copor postao predmet rasprave i pominjanja.... postao tacka u atlasu drage nam Europe

U prirodi copor divljih zivotinja, svoga slaboga i ranjivog clana izopcavaju iz copora trgajuci ga na sve strane.

Glupa Jaca i njezin copor ne shvacaju koliko stete Hrvatskoj a i svom HDZu.

Drecati ce vam na svaku mrlju na sebi, ako joj kapne kap tecnosti iz usta dok jede cicace dok to ne obrisete pa tek onda nastaviti da jede, izaci iz kuce nece dok joj svaka dlaka ne bude na mjestu i sve uskladjeno i jos ce nositi copor plisanaca sa sobom....