Usred ljeta 1566. D. u Firenzi piše urotnička pisma vojvodi Cosimu Mediciju.

U muzeju je tako završila priča o Cosimu Ruggieriju, alkemičar na dvoru Medicija koji je napravio sladoled koji je Katarina Medici odnijela u Pariz u prvoj polovici 16. stoljeća kako bi zadivila Francuze.

A da je on upravo tako shvaćao život, vidi se po urotničkim pismima Cosimu Mediciju koja smo prije spominjali: u njima se, naime, pojavljuju posve iste formulacije kao i u prologu Dunda Maroja u kojem se govori o onim nakazama, jer Držić dubrovačku vlastelu i u tim pismima opisuje kao nakaze, tako kao što opisuje i ljude nahvao.

Ovdje upućuje četiri pisma Cosimu Mediciju i jedno pismo njegovu sinu Francescu.

U svojim pismima toskanskom knezu Cosimu I.

Otvorio novu epohu u proučavanju Držića kada je u siječnju 1930. pronašao u Firenci četiri Držićeva pisma Cosimu I. i Francescu Mediciju, koja je ustupio za objavu M.

Piše pisma toskanskom vojvodi Cosimu I u kojima ga, opširno opisujući dubrovačko političko stanje, nagovara da tamo napravi prevrat.

U svojim pismima toskanskom vojvodi Cosimu I, koja je pisao iz Firenze, Marin Držić se otkriva i kao urotnik snujući urotu protiv dubrovačke vlastele.

otud i njegova kritika kako dubrovnikom vlada dvadeset ludih nakaza i dvadeset škrtaca smiješnih u očima suvremenika, odnosila se na neostvareni pokušaj pobune (firenza) i traženja da u senatu bude jednak broj pučana i vlastele, pred kraj života (1562.). prva je držićeva knjiga tiskana u veneciji još 1551. (pa 1607. i 1630.), da ne spominjem daljnja izdanja držić je napisao četiri pisma cosimu medici i jedno njegovom sinu francescu, na koja nije niti dobio odgovor, a to je bilo 1566., godinu dana prije smrti 1567.

Oni će pak Cosimu pomoći u prikupljanju dragocjenih grčkih rukopisa, ponovnom širenju antičke kulture i osnivanju Platonske akademije i medicejske biblioteke.

Istina, u neknjiževnim (talijanskim) tekstovima, primjerice pismima Cosimu Mediciu, potpisivao se talijanskom verzijom (Marino Darsa Raguseo), ali je u književnim djelima stavljao hrvatski onomastički naziv, kako je već spomenuto.

Godine 1546., dio otoka predan je Cosimu I.

Osvrnemo li se unatrag u povijest njegova zavičaja, sjetit ćemo se možda da su i urotnička pisma što ih je Marin Držić pisao Cosimu de Mediciju protiv dubrovačke vlastele bila naivna.

Pronalazak njezine knjige stihova, susljedno tomu, nije analogan pronalasku Držićevih urotničkih pisama Cosimu Mediciju, ali jest veliko proširenje spoznaja o mračnoj strani dubrovačke oligarhije i ozbiljno obogaćenje kasnorenesansne književne kreativnosti našijenaca.

O djelu Marina Držića Marin Držić nije stvarao izoliran od ostalih pisaca svog vremena, a o tome sudi i činjenica kako je hvarski pjesnik Mikša Pelegrinović (o. 1500. - 1562.), je 7. I. 1557. napisao pismo dubrovačkom pjesniku Savku Bobaljeviću i u pismu ga moli da pozdravi Držića s stihovima: I Držiću ki u slavi Spijeva pjesni sve ljuvene Vele drago ti pozdravi I rec ' ove riječi od mene Ključna godina je za Držićevo djelo bila 1558., kada su dubrovačke vlasti zabranile izvođenje Držićeve Hekube, ali ju je izvela ipak 1559. družina Bidzaro. 1562. Držić je napustio Dubrovnik preselivši se u Mletke, dobivši mjesto kapelana mletačkog nadbiskupa, a tamo je živio njegov brat Vlaho.1566. za posjeta Firenci napisao je toskanskom vojvodi Cosimu Mediciju urotnička pisma kojima je želio srušiti dubrovačku vlast.

Za sam kraj redateljica je predstavi udahnula i odluku dubrovačkih vlasti kojom se 1558. godine zabranjuje igranje Hekube te Držićeva urotnička pisma toscanskom vojvodi Cosimu de Mediciju

Govoreći o drugoj sinodi napisao je velikom vojvodi Cosimu III. de Mediciju: »Ne činim drugo nego jedino potvrđujem sinode svojih prethodnika imajući uvijek na pameti da je svijetu više potrebno izvršavanje nego zakon.« U tome je bio veoma mudar jer je dijelio mudrost onih mudrih koji su svjesni da više vrijedi održavanje starih zakona nego stvaranje novih

Od tamo je 1566. pisao toskanskom vojvodi Cosimu I.