ma bas i ne mora. mos volit ' banderu, jednostrano i sve 5. bandera ce uvijek bit tu. salim se, covjek se pocne ljutit na banderu sto ga ne pozdravlja, pa ne pozeli laku noć, pa zamisljat - a kak bi bilo da ga badera malkice zagrli i tak.. stvar je u tom da je nasušna potreba to primanje ljubavi. skoro kao hrana, samo se to cesto ignorira. a neki nauce prije, a neki kašnje, nekad covjek brze zakljuci da to ne pije vode, nekad kasnije. granica je stvarno relativan pojam i čak nema nužno veze sa silinom zamlaćivanja, ' oću reć zanosa.. iz tinejdžerskih dana je to bilo pitanje časti i ponosa, kasnije je to vise pitanje sentimenta. covjek i onako moze sve sam, nismo samo na to skoncentirani, imamo prepune zivote svega vraga, zivot nosi kompleksnost, a i brojni ljudi koji nam se po zivotu muvaju osiguravaju nadoknadu (to je ono kaj Povremena zove - - pa nadji si zivot zeno) pa mozda tek kasnije dođe da se krene vagat. ja se obavezno sjetim moje pokojne bake kojoj je drugi muz dozivio mozdani udar, mislim da svakako daljnjih 6 godina kaj je deda bio nepokretan i nije uopce kuzio nista oko sebe, ona nije bas smatrala tu neuzvraćenu ljubav kao tragediju, makar joj je bilo to sve tesko. nije mi palo napamet da joj viknem - pa kaj radis s njim? vidis da ti taj covo nis ne daje, brisi.. nego sam isla s njom u bolnicu.. jebiga, tako sam ja njoj nadoknađivala dio pažnje koju je trebala dobit od njega. doduse drugo je kad nikad nis ne dobijes, to je za vagati, a svakako to kad lik moze, a nece... navika je to, kad se brines za ljude ili djecu koji nisu sposobni sami za sebe, navika kad si okruzen okrnjenim ljudima koji se dugo opustaju, jer su ranjeni otprije, ne pitas se svaki dan jel ' fingiraju da ne mogu ili zapravo ne zele, pa ispadne da tempo vaganja nije isti kao kad je covjek klinac. i tako je uvijek, kad si mali ne primjecujes jer ne kuzis, kad odrastes, onda mislis na druge stvari, imas masu stvari koji nadoknađuju ono čega nemaš u toj nazovi vezi, pa i to usporava, zapravo tek kad se upetljavas u neki odnos i on počinje zauzimati vrijeme i mjesto nečem što je dotad bilo na tom mjestu pitanje vaganja iskoci u prvi plan. a u konacnici je bitno samo to da jednostranost nije ljubav, nit veza.