Ključni trenutak zbio se kad je upoznao Consuelu Crespi, modnu urednicu magazina Vogue.

Dr. Bernard Crespi, bihevioralni genetičar sa Sveučilišta Simon Fraser u Burnabyju (Kanada) je komentirao: " Ovo je vrlo zanimljiva studija s iznimno jakim rezultatima, premda se mora ponoviti na neovisnoj populaciji prije nego rezultati budu prihvaćeni s povjerenjem ".

Luigi Crespi u svojoj knjizi« Vite di Pittori Bolognesi »(1769) navodi kako je u Bologni tokom 16. i 17. stoljeća stvaralo ukupno 23 slikarice, od čega su dvije: Lavinia Fontana i Elisabetta Sirani, bile međunarodno priznate i poznate.

U prvom poglavlju Crespi polazi od pitanja i problema definiranja kulture, prihvaćajući Tylorovu definiciju kulture kao složene cjeline koja obuhvaća znanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, običaje i navade i sve ostale sposobnosti koje je čovjek stekao kao član društva, kao jedan od prvih pokušaja znanstvenog definiranja kulture (str. 9.).

Vođeni sličnim pitanjem Alfred Kroeber i Clyde Kluckhohn sakupili su 163 definicije kulture, a Crespi prikazuje Kluckhohnov popis koji te razne vrste definicija kulture sintetizira na: 1) cjelokupan način života nekog naroda; 2) društveno nasljeđe što ga pojedincu prenosi grupa kojoj pripada; 3) način mišljenja, osjećanja, vjerovanja; 4) apstrakcija izvedena iz ponašanja; 5) teorija socijalnih antropologa o načinu na koji se uistinu ponaša neka grupa osoba; 6) kolektivna čuvaonica znanja; 7) niz standardnih orijentacija glede trenutnih problema; 8) usvojeno ponašanje; 9) mehanizam normativne regulacije ponašanja; 10) niz tehnika prilagodbe kako okolini tako i ostalim ljudima; 11) povijesni talog, mapa, sito, matrica (str. 9.).

Crespi naglašava variranje vrsta definicija kulture ovisno o tome stavljaju li naglasak na subjektivnu dimenziju kulture poput vrijednosti, obrazaca ponašanja i interioriziranih normativnih kriterija u ljudskom duhu, ili na objektivni karakter poput društvenog nasljeđa, čuvaonice znanja, taloga povijesti itd.

Prikazujući u nastavku povijesne izvore znanstvenog pojma kulture, Crespi razjašnjava i neke opće kategorije koje su bitne za uvođenje čitatelja u specifičan diskurs sociologije kulture.

Te opće kategorije čine osnovu simboličko proizvodne funkcije kulture, a Crespi se posebno zadržava na pitanju kulture kao supstituta nagonskog determinizma, te promatra prirodu odnosa između ljudskog djelovanja i simboličkog posredovanja, razlikujući smisao i značenje.

Praveći tu razliku Crespi posebno naglašava kako je za sociološku teoriju kulture korisno zadržati razliku između djelovanja i kulture: ta razlika omogućuje da se shvati kako je, s jedne strane, djelovanje pod bitnim utjecajem kulture i kako je, s druge, djelovanje aktivni princip koji, korijeneći se u egzistencijalnom smislu, može preobraziti kulturne oblike, negirajući objektiviziranu određenost značenja kako bi stvorilo nova (str. 20.).

U drugom poglavlju Crespi ispituje način na koji su različite sociološke teorije tumačile složen odnos između kulture i društva, odnosno između kulturalnih oblika i društvenih struktura.

S obzirom da sociologiju kulture nije moguće promatrati kao homogeno znanje, već kao skup različitih stajališta, Crespi zasebno tematizira različite autore i njihova teorijska stajališta.

Polazeći od jezika, kao univerzalnog oblika simboličkog posredovanja, Crespi se posebno bavi onim kulturnim oblicima koji najviše utječu na zajedničke društvene predodžbe, vrijednosti i pravila, ili kraće, na poimanje svijeta i života.

Razlikujući primarnu i sekundarnu socijalizaciju, Crespi se dotiče i pitanja oblikovanja identiteta (na razini osobnog identiteta, ali i na razini društvenog identiteta), što je povezano s prethodno spomenutom distinkcijom između smisla i značenja.

Procese socijalizacije i probleme tvorbe individualnih identiteta Crespi smatra posebno važnim aspektima odnosa subjektivnih dimenzija i društvenih struktura.

U vezi s tim je i rasprava o političkoj korektnosti koje se Crespi dotaknuo u kontekstu izgreda na američkim sveučilištima.

Utoliko upravo pokreti koji promiču jezik političke korektnosti mogu voditi do nasilne netolerancije manjina, što pogoduje razvoju oblika autoritarizma manjinskih grupa nad vlastitim članovima, te Crespi zaključuje kako fenomen kulturnog partikularizma u praksi vodi sve naglašenijoj apsolutizaciji partikularnih kulturnih definicija, u posve dogmatskim formama koje ne prihvaćaju propitivanje (str. 162.).

Osim toga, autor nam pruža i smjernice daljnjeg bavljenja ovim temama, vidljive posebno u posljednjem poglavlju u kojem se Crespi bavi konkretnim proturječnostima suvremenosti.

U trećem poglavlju opisana je prisutnost Privlačana u dijaspori jer velik broj iseljenih Privlačana živi na kontinentima svijeta; opisani su i nadimci, babice kao hrabre žene, pod poviješću župe naveden je popis privlačkih župnika od Petra Latinića 1527. g., svećenici i redovnice rodom iz Privlake, crkvenari, sakristani, glavari, suci i čauši, veleposjednici početkom 19. st., među kojima se osobito ističe obitelj Crespi.

Gol nade za Malagu s bijele točke u 28. minuti zabio je Crespi

Luigi Crespi, ispitivač javnog mnijenja koji je godinama bio blizak Berlusconijev suradnik, tvrdi da je premijer izvan sebe zato što je siguran da će izgubiti izbore 9. - 10. travnja.

U intervjuu rimskoj Repubblici Crespi tvrdi da je Berlusconi i prije odbijao objaviti rezultate naručenih istraživanja javnog mnijenja ako mu ne bi odgovarali, pa zaključuje da zato nije htio objaviti ni rezultate famoznih Amerikanaca, koje je prethodno najavljivao kao jedine istinoljubive