Na to se nadovezuje i ona kraljevska služba upravljanja i vođenja koja se očituje ne samo kroz brigu oko crkvenih dobara, obnavljanja crkava i drugih objekata u službi pastorala, nego i svjedočenja jasnih životnih putokaza.

Nadarbina je bila pravo klerika da prima dohodak od crkvenih dobara zbog obavljanja crkvene službe.

Mještani sela Podstrane imali su u svom župniku don Petru Caru svećenika i savjetnika, prosvjetitelja i učitelja, dobrog gospodara i graditelj, hrabra čuvara seoskih i crkvenih dobara, a to potvrduju vidljiva djela njegove volje, uma i rada.

Oduzimanjem većega dijela crkvenih dobara nakon II. svjetskoga rata dodatno je bila onemogućena i sama provedba nadarbinskoga sustava.

Stjepan je bio jedan od sedmorice muževa na dobrom glasu, novoizabranih đakona, čuvar crkvenih dobara, prva pomoć i zaštita sirotinje i udovica, navjestitelj Božje riječi.

Mnogi svećenici koje poznajem misle da su desni bolji od lijevih iako su desni zapečatili pljačku crkvenih dobara koju su počinili lijevi; desnima ćemo oprostiti i ono što lijevima nećemo, pa čak i blasfemiju - ako su to kurvini sinovi, ipak su to naši kurvini sinovi.

Aleksije je sada morao pribjeći najekstremnijim mjerama kako bi spasio Carstvo - pribjegao je konfiskaciji crkvenih dobara kako bi podigao novu vojsku, ali istovremeno je tim novcem nastavio prokušanu politiku bizantskih careva - potplatio je Robertove vazale u južnoj Italiji koji su podigli pobunu.

Termin sekularizacija izvorno je značio prevođenje svećenika ili redovnika u svjetovni stalež, pa je iz redovnika postajao secularis ili svjetovnjak, no od Westfalskoga mira znači već i preuzimanje crkvenih dobara pod svjetovnu upravu.

Nabrojene svrhe upućuju na duboko jedinstvo tako da bi se iz te perspektive moglo govoriti o jedinstvenoj imovini crkvenih dobara.

De Paolis smatra da su u povijesti Crkve svrhe bile tako važne da se nije ni postavljao problem subjekta vlasništva crkvenih dobara.

Zakonodavac u kann. 1255 i 1256 govori o mnogostrukosti subjekata vlasništva, no oni ne oduzimaju jedinstvo svrha jer je vlasništvo »pod vrhovnom vlašću rimskog prvosvećenika« koji je prema odredbi kan. 1273 »vrhovni upravitelj i raspolagatelj svih crkvenih dobara«.

Naš sugovornik napominje kako je posebno teško hrvatskim vjernicima i građanima pala činjenica da je prijenos hrvatskih crkvenih dobara Talijanima svojim potpisom odobrio nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić, pri tom zanemarivši mišljenje biskupa porečko pulskog Ivana Milovana.

Mnogi klerici, koji su to bili samo zbog crkvenih dobara, nosili su klericko odijelo jedino u službenim prigodama.

Jedna od velikih poteškoća bila je nasilno oduzimanje crkvenih dobara.

U liječenju socijalne bijede darivao je od svoga stola i od crkvenih dobara.

Nakon što se povukao iz političkog života, posvećuje se uređenju crkvenih dobara, obnavlja zagrebačku katedralu, park Maksimir i pokreće crkveni list na hrvatskom jeziku.

Hrvatska se, zbog eksproprijacije crkvenih dobara, obvezala Vatikanu isplaćivati 168 milijuna kuna godišnje, a da nije definirano dokad će se taj iznos isplaćivati, kao što nije specificirano o kojim je to posjedima ranije oduzetima Crkvi riječ.

Novome je Papi, dakako, odmah bilo zamjereno što već u inaugiracijskom govoru nije najavio ukidanje celibata, mogućnost zaređivanja žena za svećenike, prepuštanje svih crkvenih dobara siromašnim svjetovnim vlastima, pa valjda i raspuštanje kompletne (više) crkvene hijerarhije.

U reguliranju materije vremenitih crkvenih dobara taj odnos (suradnja) posebno dolazi do izražaja.

Ako prema odredbama Zakonika gledamo narav i neke druge elemente crkvenih dobara, može se vidjeti da postoje razne vrste dobara, ali ih zakonodavac ne iznosi sustavno.

U uvodu teme o odnosu Crkve i vremenitih dobara, zadarski nadbiskup Želimir Puljić je podsjetio na praksu podjele crkvenih dobara na dobra namijenjena siromasima, bogoslužju i crkvenim objektima, uzdržavanju svećenika te pomoć mjesnoj i općoj Crkvi.

Svrhe crkvenih dobara prema Zakoniku zauzimaju temeljno mjesto i igraju presudnu ulogu te su ključ za razumijevanje sustava vremenitih crkvenih dobara.

Sekularizacije su - bilo da je riječ o oduzimanju crkvenih dobara, bilo o ukidanju privilegija ili slično - uvijek iznova značile i duboko odsvjetovnjenje Crkve...

Sekularizacije su uvijek oduzimanje crkvenih dobara ili brisanje povlastica i slično značile zamašno oslobađanje Crkve od svjetovnih oblika: Crkva se rješava, tako reći, svojih zemaljskih dobara i posvema prihvaća svoje zemaljsko siromaštvo.

Roščić u svojoj knjizi taksativno i precizno donosi koliko je koja revolucija od Francuske (kao majke svih revolucija) do komunističkih razorila crkava, zatvorila samostana, ubila ili protjerala svećenika i časnih sestara, konfiscirala crkvenih dobara, donijela uredaba kojima se dokida crkvena jurisdikcija a Crkva dolazi pod upravu civilne vlasti itd. (ovdje je nemoguće to sve nabrojiti).

Osvrnuvši se na četiri sklopljena ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske, rekao je da je Sveta Stolica sa zadovoljstvom primijetila da se ti ugovori već ostvaruju u raznim protokolima, sklopljenima zajednički između biskupske konferencije i Vladine komisije, koju vodi zamjenik predsjednika Vlade Goran Granić, a koji se tiču registriranja pravnih osoba Katoličke crkve, djelovanja Vojnog ordinarijata, vjeronauka u školama, sporazuma s Hrvatskom radio-televizijom za prijenos vjerskih programa, financijskog doprinosa Vlade za socijalni rad Crkve i za povrat crkvenih dobara koje je konfiscirao komunistički režim.

Objašnjenje puniteljima Proračuna za prebacivanje svećeničkog reda (kaste, klase svakako stališ za sebe) među korisnike Proračuna na sličan način na koji su to i umirovljeni branitelji, laičko-klerikalna platforma je pronašla u denacionalizaciji 1948 - aške komunističke nacionalizacije crkvenih dobara koji se u naravi danas ne mogu iz tko zna kojih razloga vratiti u posjed Katoličke crkve.

1914 - 1925 (Većina spisa datira iz razdoblja 1922 - 1925, osim kazala Zemaljskog povjerenstva za popis dohodaka katoličkih crkvenih dobara (III. odjeljenje prosvjete i vjere), iz razdoblja 1914. do 1925. godine.)

Pitanje vremenitih crkvenih dobara otvara niz općih i često složenih problema čija rješenja mogu imati različite posljedice, a neupućenost i neinformiranost mogu dovesti do krivih pretpostavaka i pogrešnih sudova

Pitanje vremenitih crkvenih dobara otvara niz općih i često složenih problema čija rješenja mogu imati različite posljedice, a neupućenost i neinformiranost mogu dovesti do krivih pretpostavaka i pogrešnih sudova.