Siromašni ali radišni ljudi redovito bi nedjeljom do zadnjeg mjesta popunili malu seosku crkvicu.

Godine 1457. Senat Dubrovačke Republike dao je na Dančama sagraditi lazaret i crkvicu Gospe od milosti, poznate u narodu kao Gospa od Danača, kojoj se osobito utječu pomorci.

Foscolo, 1646. godine dao crkvicu prebjezima iz zadarskog zaleđa.

Stoga možemo samo nagađati da li se u to vrijeme već stanovalo uz obalu, ili je stanovništvo još obitavalo u svojim naseljima u poljma obrađujući zemlju i dolazeći na mise u crkvicu sv. Križa.

Tu crkvicu, koja je postala okupljalište prvih Franjinih sljedbenika i ishodište franjevaštva, g. 1216. papa Honorije III. obdario je potpunim oprostom.

Kućicu su apostoli pretvorili u crkvicu, a sada su je anđeli prenijeli iz Nazareta na Trsat, da ju Turci ne poruše.

Zahvaljujujući slavnome Dragoslavu (ma tko god on bio), bezimeno naselje dobiva crkvicu, prema njezinom patronu dobiva i ime, a kapitul (župa) Dobrinj biva nadarena materijalnim dobrima.

Crkvicu krase dvije biste: lijeva, gledajući s mora, je bista fra Ante Benutića iz Kaštel Starog, rođ. 1897., umro u Igranima 1944. (franjevac mučenik).

Nekoliko koraka lijevo uz samu crkvicu nastavlja se jedna mala ubava uličica koja vodi u povišeni dio kvarta.

Ide legenda za ovu crkvicu, da je 1600. i neke selom harala neka bolest stoke, i u zavjet toga, da se prekine kletva, ili nevolja, što god da je bilo u igri, ljudi su sagradili crkvu, i bolest je ubrzo i nestala.

Na samom vrhu Grada, uz crkvicu podignutu 1887. godine, postavljen je brončani kip Gospe Sinjske (2008.), djelo akademskog kipara Jože Marinovića.

Kako je izučio zanat kamenoklesara, za poslom je otišao na Apeninski poluotok, a zbog svojih kršćanskih uvjerenja bio je prognan te se naselio na brdo Titan gdje je podigao crkvicu koja je kasnije postala temelj današnjeg grada odnosno državice San Marina.

Za crkvicu sv. Nikole brinuli su se pustinjaci sve do 18. stoljeća, kada je zapuštena.

Mještani su to shvatili kao Božji znak, pa su i crkvicu nazvali po križu.

Onodobni ninski biskup Juraj Divnić ponovno je dao sagraditi crkvicu u Gospinu čast utemeljivši blagdan Gospe od Zečeva nakon što se prema zapisima 5. svibnja 1516. godine Majka Božja u više navrata ukazala udovici pastirici Jeleni Grubišić iz Jasenova kod Vrsi, uputivši pritom poziv narodu na obraćenje, pokoru i post.

Odmah su se uputili u crkvicu.

Sami smo napravili neku svoju nano-crkvicu, kako mi to kažemo..

Zbijamo se uz crkvicu na vrhu Ilije i pokušavamo se cijelim tijelom ugurati u 35 cm hlada što ga tvori kuća. 13 je sati, temperatura je oko 35. Gledamo poskoke kako padaju u nesvjest, vodu u čuturi kako ključa i slušamo kako stijene pucaju od vrućine.

Ban Niko la nije uspio sagraditi franjevcima crkvu i samostan, jer ga je 1664. spriječila nenadana smrt; podigao im je samo malu zidanu crkvicu 1691.

Onome tko dolazi naći staru crkvicu, nije lako.

Posebno mislim na crkvicu Svetog Križa koja je i u rješenju crkve Hrvatskih mučenika na Udbini poslužila autoru Nikoli Bašiću kao uporište za tezu kulturnog kontinuiteta našeg naroda koju on potkrepljuje transformiranjem arhetipskih formi koje su obojile taj identitet.

Također, od vrijednih sakralnih objekata iz grada još valja spomenuti i ženski franjevački samostan iz 15. stoljeća smješten na rtu Kaldanca, te mnogobrojne crkvice od kojih izdvajamo crkvu sv. Justine iz 16. stoljeća, crkvicu sv. Križa iz 16. stoljeća, baroknu crkvicu sv. Antona iz 17. stoljeća, te crkvu sv. Franje iz 15. stoljeća.

Ljubav prema Domovini i ljudima u nevolji posebno je došla do izražaja za vrijeme Domovinskog rata kada više puta s njemačkim prijateljima dovozi humanitarnu pomoć za Karitas i potrebne, a da bi spomen kapela blaženog kardinala Alojzija Stepinca podignuta kraj grobišta Pancerica u Virje Otoku rodnoj župi Križovljan za novosagrađenu crkvicu poklanja orgulje koje dopremaju Antun Majhen i Franjo Mumlek, radnici zaposleni u Njemačkoj.

Spomen kapela posvećena je hrvatskom blaženiku, kardinalu Alojziju Stepincu koji je i sam bio žrtva progona jugo-komunističkog terora (umro je 10. veljače 1960. godine u pritvoru rodne župe u Krašiću), a crkvicu je u lipnju 2000 godine blagoslovio mons. Marko Culej, prvi biskup Varaždinske biskupije.

Nakon kratkog predaha razgledali su kulturno-povijesne spomenike: kuću u kojoj je ljetovao Marko Marulić i mjesnu crkvicu sa uređenim okolišem.

Uzima kao stalno mjesto boravka crkvicu Sveta Marija Anđeoska (Porziuncula).

Na upotrebu su dobili razrušenu crkvicu sv. Katarine koja je dotada služila kao vojno skladište, a živjeli su i radili u vrlo neprimjerenim uvjetima.

Fratri su sliku Majke od Milosti stavili u crkvicu sv. Mihovila na Starome gradu na oltar sv. Barbare.

Nećemo zaboraviti ni crkvicu Sv. Jeronima na groblju koju krase freske s kraja XII.

Porcijunkula je dobila povlasticu oprosta, tako da je hodočašće u malu crkvicu u asiškoj dolini postalo neka vrsta alternative križarskom ratu, budući da je bilo dopušteno zadobiti iste duhovne blagodati.