Kao sto vidite ide mi od ruke crtanje... hvala na komplimentima ljudi, ali tako je to s godinama vjezbe, moze se nacrtati svaka glupost, a ja sam se vec toliko izvjezbala da mi je ovakav crtez u malom prstu...

Svoje doprinose šaljite popunjavanjem formulara, a ako imate i popratni crtez, tada ga pošeljite elektronskom poštom na adresu [email protected].

Nije mi bitno da li je crtez ili tapeta, nego zelim da na zidu izgleda otprilike onako kako sam si zamislila.

Ima hrpica detalja na njoj, a mnoge sam i makao, cisto da mogu osvjeziti crtez kada bude potrebe: D

Kaj je najgore, nije da je strip nacrtan kao vic vec je sve totalno ozbiljno: tekst, crtez, sve... mislim da se Wolverine i Spock cak potuku u jednom trenutku sto je bilo bezveze: volio bi vidjeti dal Wolverine moze sredit Kricka

Izmedju ostalog obratite paznju na crtez gdje je bradavica na dojki, probodena krizem

Prvih par dana je crtez izgledao egzoticno i lijepo, ali kad se koza pocela kalati, crtez je izgubio svoje obrise i postao je sve osim lijep.

Na muskarcima mi to bojanje izgleda smijesno i ruzno, dok ornamenti na zenskim rukama i nogama u pocetku izgledaju prekrasno, kao sto je i crtez na mojoj nozi izgledao prvih par dana.

U knjizi " Les Bords de L Adriatique " Yriarte objavljuje i jedan vrlo lijep panoramski crtez Pazina s vrlo naglasenim ponorom Pazinske jame.

Valjda i na zagrebackim ulicama vec postoji traka namjenjena samo za bicikl (s crtez - oznakom da sluzi samo za bicikliste.

Tako, kad je prvi put spazio moj avion (necu da crtam svoj avion, te je isuvise tezak crtez za mene) on me upita: - Kakva je to stvar?

On se nagnu nad crtez: - Nije bas tako mala...

Ali moj crtez nije, naravno, ni izdaleka tako zanosan kao sam uzor.

Dida se, naravno, odusevija i to pogotovo kad je vidija slike i unukov mali crtez sunca umisto potpisa.

Ponovih dakle jos jednom svoj crtez.

Kasnije sam videla crtez koji je objasnavao kako se kundalini penje i zmiju (e) kao njen simbol i prepoznala to sto se meni desilo.

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

Tada, nemajuci vise strpljenja, posto sam se zurio da rasklopim svoj motor, nazvrljah crtez.

Dida sritan pokazuje crtez na kojem su nacrtani on i unuk a Adrian mu je objasnio da smo kuvertu ja, on i tata napunili magicnim pusama i da svaki put kad otvori kartolinu one ce iskociti i ljubiti ga pa ce brze ozdraviti.

Ti dijelovi, ukljucujuci i kuciste/leziste pogona, trebaju odgovarati obrascu glavnog trokuta koji je odreden clankom 1.3.020 (vidi crtez? Oblik 2?).

Kiselina nagriza boju te ostaje crtez koji smo nacrtali na jajetu.

Pinturicchio: umm, hitler se rodio 1889, znaci da bi crtez bio star 100 ili vise godina, on je morao ovo slikati sa 20 ili manje godina, sto mislim da je vrlo nemoguce...

Kad sam priupitala sto je to, ispostavilo se sljedece - svaka mlada majka dok nosi bebu pravi tu tapiseriju - na tapiseriji je jednostavan crtez ili uzorak u bojama koje majka odabere, prezime obitelji, imena roditelja i kad se beba napokon rodi, upise se ime, datum, sat i mjesto rodenja, pramen kose ako je ima, te velicina bebe.

Ja razmisljo nes u stilu zavalim se u fotelju, popalim cd pleyer, pojacalo i ukljucim neku aplikaciju koja podrzava vektorski crtez, ili jednostavno citam novine: D bez 5 daljenskih, bez laptopa koji grije... nije nista znanstvena fantastika od stvari koje bi meni bile korisne.

Ako neki kolekcionar plati ogromne novce za jednu sliku, to ne mora da znaci da se crtez koji ti sam nacinis svojom rukom mora svrstavat u Neumjetnost.

Nagradjivan je: 1987. Zagreb, Otkupna nagrada Sveucilisne i nacionalne knjiznice na 19. zagrebackom salonu mladih, 1989. Zagreb, Velika nagrada za grafiku i crtez na 21. zagrebackom salonu mladih, 1990. Split, Nagrada Slobodne Dalmacije za mlade likovne stvaraoce, 1999. Zagreb, Nagrada za crtez na II. hrvatskom triennalu crteza.

U Galeriji Miroslav Kraljevic bit ce pretstavljeno 13 crteza nastalih 2001. i 2002. godine. Ciklus crteza olovkom Star City (2001/2002.) jedna je od onih Ceranicevih posveta detalju koju, opkoracujuci stoljeca, mozemo smjestiti medju djela arhitekata i ilustratora proslosti kojima je posebno stalo da im crtez opstoji kao samostalna, do kraja definirana i do najsitnijih detalja razlozena crtacka tvorba.

MISLIM DA CE TI SE SVIDJET MOJ CRTEZ. (brezuljak s tri kucice, i skolom na vrhu, oblaci i sunce, a ispred cesta s puno auto AUTIOS, CAR, AUTOMOBILI...)

Za Carlosa, Andreu i Yulissa. (lijepi crtez kucice, na livadi izmedju dva zelena brijega, a na svakom po jedna crvena ruza, 4 velika leptira iznad kucice, dva oblaka i nasmijeseno sunce)

Mnogo sam tada razmisljao o pustolovinama u prasumi i uspeo sam da olovkom u boji nacrtam svoj prvi crtez.