Neprimjerenost ovakve izvedbe najviše dolazi do izražaja kod partitura: ako se još i možete naoružati strpljenjem i pročitati jednu stranicu goticom tiskane Marulićeve Institucije, na autografu Branimira Sakača na muzičkoj partituri, koja se ne čita samo vodoravno, nego i okomito strpljenje koje se od čitača traži doseže jobovske razmjere: naime, od četiri crtovlja jednog takta kvadrat obaseže u najboljem slučaju nekih tri i pol, o prostoru za riječi pjesme i oznake za način izvođenja da i ne govorimo, tako da povećalo treba neprestano micati ne samo slijeva nadesno, nego i odozgo nadolje.