Pa možda nam i nije baš govorio istinu o sebi, možda i nije bio s Custerom, možda je Hickocka vidio samo u novinama, ali je ispričao istinu o ljudima oko sebe, o pokoljima koji su se stvarno desili, (prikazan je ali nigdje nije navedeno u filmu gdje se dogodio prvi pokolj Čejena, koji je prethodio onom na rijeci Washita, ali po mom sudu mora da je riječ o događajima kod Sand Creeka i mada je u filmu i on pripisan Custeru, za to je ipak zaslužna bila pijana dobrovoljačka bagra pukovnika Chivingtona), a uspio je makar i na ovaj način još jednom potaknuti na sućut pred svom veličinom tragedije jednog naroda.

Kad se tome doda da prizori u kojima se Clooney kao lutka klati na dijelu broda koji je izgub i o kontrolu nenamjerno izazivaju crnohumorne reakcije te da ribare ni u jednom trenutku užasa ne hvata panika, štoviše da nesvjesno parodijski izgovaraju predsmrtne mudrosti (ona o tome da su izgubili, ali su se dobro borili filmu treba dati silnu dozu dos t ojanstva i ponosa, tako potrebnu i podobnu komercijalno orijentiranim djelima čiji junaci smrtno stradaju, ali Raoul Walsh davno je u svom klasičnom vesternu Umrli su u čizmama o generalu Custeru i pogibiji Sedmog konjičkog puka kod Little Big Horna pokazao kako se srodne poruke mogu plasirati znatno decentnije) i zaklinju se na vječnu ljubav, onda je prilično jasno kakav je bio kompas Petersena i njegovih producenata.

Svaka čast Amer, nego daj malo o ratovima s Indijancima, te Custeru