Na izložbi koju organizaira Udruga Bašćina Cvjetanović se predstavlja nizom fotografija nastalih u ljeto 2008. prilikom putovanja barkom od Pelješca do Korčule te jednoipoldnevnog boravka u Lumbardi, kamo se zaputio u posjet prijatelju.

Drugi dan festivala otvorit će se panelom Pozicija dokumentarne fotografije u Hrvatskoj, u kojem će sudjelovati Siniša Hančić, Darije Petković, Sandra Vitaljić i Boris Cvjetanović.

Boris Cvjetanović rođen je 1953. u Zagrebu, Hrvatska.

Hrvatski nastup nosi naziv " Neposredna demokracija zahtijeva neposredan prostor ", a osim članova Pulske grupe u njegovoj postavi sudjeluju i Igor Bezinović, Hrvoslava Brkušić, Boris Cvjetanović te Siniša Labrović.

O izboru finalista i pobjednika, kojima će biti uručeno posebno priznanje festivala, odlučit će međunarodni žiri od pet članova: Munem Wasif, eminentni dokumentarni fotograf iz Bangladeša, Ivana Tomanović (Srbija), Petra Belc (Hrvatska), Boris Cvjetanović (Hrvatska) i Matjaž Brulc (Slovenija).

Četvoro pozvanih umjetnika Boris Cvjetanović, Tonka Maleković, Vedran Perkov i Ivan Posavec reagiraju svatko na svoj način u skladu s medijem u kojem rade i u skladu s vlastitim životnim iskustvima.

Boris Cvjetanović U dokumentarnom filmu ' Gorgona ' četvorica živućih autora kroz iscrpne su razgovore, na intiman i živopisan način, opisali vrijeme i atmosferu u kojem su djelovali.

Boris Cvjetanović, rođen 1953. godine, radio je kao kipar-restaurator u Restauratorskom zavodu Hrvatske, a od 1984. kao slobodni umjetnik profesionalno se bavi fotografijom.

Otuda dolazi i do značajne razlike u linijama kontrapunkta: tjeskobi, bijedi i nevolji Cvjetanović ne suprotstavlja glamur što je u fotografiji čest slučaj - njegov je kontrapunkt tome nedizajnirana prisnost i privatnost, što je, čini mi se, zanimljiv fenomen u fotografiji.

Kako je Boris Cvjetanović autor koji bi se mogao odrediti kao klasičan fotograf, u dimenziji u kojoj se drži rafinirane crno-bijele fotografije s već zaboravljenim bogatstvom tonske ljestice naspram galopirajućeg sivila aktualnih izvedbi, pa i po svom postavljanju točke gledišta koje uključuje nevidljivog fotografa, dakle promatrača koji se ne nameće s nekim intervencijama u kutevima gledanja niti se prizorima agresivno približava - otvara se i pitanje ljepote tih fotografija, zapravo i začudo prilično važno od samih početaka fotografije.

Danas su u Veneciju stigli i Siniša Labrović, Boris Cvjetanović i Zlatko Uzelac pa smo zajedno s njima, Tomislavom Pavelićem i Anom Šilović prokomentirali zadnje detalje oko izložbe, postava i samog izgleda paviljona.

U kadru te terminologije Cvjetanović je autor kojem je polazište da fotografiju napravi, a ne otme što u svakom slučaju uključuje i neko ipak kontraindicirano poštovanje snimanoga.

Zagreb Kristina Lenard i Boris Cvjetanović Usudi se probati

U ostvarenju koncepcije kakvu sam postavio, Pulskoj grupi će svojim autorskim doprinosom pomoći filmaš Igor Bezinović, fotograf Boris Cvjetanović i performer Siniša Labrović.

Tako Boris Cvjetanović u svom ciklusu Grad " nailazi na razne slučajne instalacije šećući gradom i bilježi ih kamerom, a Kristina Lenard u radovima Fotosinteza " tjednima sama slaže instalacije u svome studiju i zatim ih fotografira.

Henri Cartier-Bresson, Robert Doisneau, Robert Frank, Diane Arbus, Alexsey Brodovich, Ted Croner, Bruce Davidson, Walker Evans, Louis Faurer, Don Donaghy, Lee Friedlander, Sid Grossman, Charles Harbutt, William Klein, Saul Leiter, Leon Levinstein, Helen Levitt, Joel Meyerowitz, Tod Papageorge, Charles Traub, Weegee, Robert Doisnay, Garry Winogrand i naši Tošo Dabac, braća Zvonimir i Ante Brkan, Boris Cvjetanović su znameniti umjetnici ulične fotografije i mnogim su fotografima postali uzor i poticaj.

Ajde, bar je bio nego Cvjetanović čini mi se kada je Hajduk igrao protiv Intera gdje je navijao za Talijane (??)..

Cvjetanović će jedne tematske večeri pričati o svome stvaralaštvu, a inspirirani Kristininim radom Leonardo posvetit ćemo se fenomenu echoism..

Rijeka, 13. svibnja 2011. U Malom salonu u petak, 20. svibnja u 19 sati otvara se izložba \ " Hrvatska Austrija Povratak \ " na kojoj će se predstaviti hrvatski suvremeni umjetnici Boris Cvjetanović, Sandro Đukić, Marko Tadić i Slaven Tolj, te austrijski Diana Deo, Claudia-Maria Luenig, Viktors Svikis i Mark Zink.

U ljudima iz šahtova Cvjetanović prati beskućnike, ulazi u njihove podzemne prostore, ovjekovječuje amijente s naplavinama ubogih parodija kućnih predmeta, pa čak i ukrasa.

Drugim riječima, Cvjetanović snima ljetne fotografije koje to po tradicijskim pravilima nisu, socijalne fotografije koje to također ni po čemu nisu, pa u najširem smislu fotografski - turističke fotografije - bolnice, ludnice, zatvore - koje to opet ni po čemu nisu.

Između 50 - ak gostiju, uz studente likovnih umjetnosti koji na momjanskoj umjetničkoj platformi stvaraju svoje prve radove, u projektu će sudjelovati prošle godine nagrađeni Martin Mrzljak i Stjepan Milas, umjetnici i mentori Nicole Hewitt, Tanja Dabo, Vlasta Žanić, Naoko Takahashi, Ana Hušman, Tina Gverović, Elke Krasny, Ben Cain, Marko Ercegović, Pasko Burđulez, Boris Greiner, Florian Roithmayrn, Siniša Labrović, Boris Cvjetanović, Dragan Kaluđerović i drugi.

Štrajk labinskih rudara pratio je i Boris Cvjetanović kao fotoreporter Studentskog lista, gdje je njegova serija fotografija, uz priču o štrajku koju je napisao tada novinar Damir Mikuljan, uspješno objavljena.

Seriju fotografija koja je u kontekstu novinarstva i društvenog angažmana predstavljala opasnost i zato bila cenzurirana, Boris Cvjetanović je uspješno izložio u galeriji PM...

Dvojica umjetnika, fotografi Boris Cvjetanović i Marko Ercegović u kontekstu Festivala vizualnih i audio medija Vizura aperta, održanog u kolovozu 2010. u Momjanu reagiraju na poziv da naprave radove u određenom vremenu u prostoru.

Odbor za javna priznanja Hrvatskog fotosaveza u sastavu: Marina Viculin, dr. sc. (povjesničar umjetnosti), Tihomir Milovac, povjesničar umjetnosti, Petar Dabac, ugledni hrvatski fotograf, Boris Cvjetanović, ugledni hrvatski fotograf i Ivan Posavec, ugledni hrvatski fotograf, predložili su Skupštini Hrvatskog fotosaveza da se

Imajući u rukama rijetke materijale vezane upravo za najznačajnije aktere grupe Crveni Peristil - Pavu Dulčića i Slavena Sumića, Cvjetanović je želio osvijetliti i demistificirati jedan segment njihova života i promišljanja umjetnosti u razdoblju koje je prethodilo Crvenom Peristilu, od 1966. do 1968. g.

Izložene novine iskonstruirano su izdanje dnevnih novina, umjetničkom intervencijom sastavljene od dvaju specijalnih izdanja Večernjeg lista objavljenih nakon smrti socijalističkog predsjednika Josipa Broza Tita 1980. i 19 godina kasnije, 1999. prvoga predsjednika postsocijalističke osamostaljene države, Franje Tuđmana. (iz kataloga, Irena Bekić) Fotografija: Boris Cvjetanović

Riječ je o snimci razgovora s Evelinom Turković, u kojem Cvjetanović objašnjava svoj sustav arhiviranja vlastitih snimaka nastalih tijekom tri desetljeća fotografiranja. Srčeko?

Nosovi to kad su gurali nosove, sapun, Sokić razbio glavu, Antimuzej, PM Ispraćaj nove umjetničke prakse, Zabranjeno spolno općenje, promocija američkih ljesova Ambijentalna radio poetika Zabune i nesigurnosti u vlastitom sustavu arhiviranja ukazuju kako nije riječ o najpreciznijem dokumentarnom sustavu no duhovitost i nepretencioznost kojom Cvjetanović nabraja te katkad pojašnjava fotografiran događaj, odnosno njegovu oznaku priziva u sadašnji trenutak i čini životnim činjenice koje su nerijetko pretvorene u suhe informacije ponavljane na domaćim katedrama povijesti umjetnosti.