evo napokon i to cu napisat.. naime vratila san se ja prije tjedan dana al mi je bila tlaka.... i eto... di da pocnen.. probudili smo se u petak rano, rano... oko 5 uri i nasli se u 5 ipo da stignemo na kombi u 6.... i tako dosli mi i mislimo ka put ce biti dug i ugodan kad ono na nase zaprepastenje kombi za 15 ljudi a nas 18..... i jos k svemu tome kad promislite da je svako od nas ima ogromni ranac i rusake, a i to je tribalo strpat unutra... uf, uf... i tako putovali smo bice kojih 8,9 sati do pule, pa onda jos brodicen pola saa do odredista tocnije otoka verude.... i kad smo napokon dosli lipo smo se smistili, digli svoje satore... sili, odmirili se malo... i onda na olimpijski dio natjecanja... tocnije. dizanje satora, cvorovi, morze, signalizacija, pucanje iz zracne puske.. i mislin da je to, to... posli vecera, sastanak voda ekipa... pa dragi nam KZP (tocnije PUV-program uz vatru)... hehe.. i posli odlazak na neku plazu.. i zabava do ranojutarnjih sati..... zatim subota.... budenje u 5 uri ujutro opet.. i to krvnicko budenje.. stanu kraj tvog satora i zvizde dok ne izades a jedan na razglas pizdi nesto.. koje zivotinje.... zatim odlazak u pulu negdi na vrh i pocetak staze.. inace staza je trajala 10 sati i imala otrprilike 20 km... imali smo startni broj 11 pa smo zadnji krenili.. i tako uspjesno nademo 1. i 2. kontrolnu stanicu (koje je inace najteze nac) i izgubimo se na putu do trece.. 3. nismo nikako uspili nac pa smo isli trazit cetvrtu... uf... i to smo trazili dobrih uru vrimena.. prisli cilu pulu uzduz i poprijeko... i nikako... znaci dok smo to trazili samo da napomenen prisli smo mozda i duplo vise km nego sta je cila staza.. i tako jadni iscrpljeni i iznemogli odustamo i odemo u grad na 7. ks.. samo da se avimo da smo odustali i ka da nas diskvalificiraju..... i vratimo se na otok zajebajemo se cili dan u nadi da vise nista nemoramo radit kad ono vijest da nijedna ekipa nije presla cilu stazu i da niko nije diskvalificiran nego za stazu dobijamo 0 i za sve na kontrolnin stanicala koje smo priskocili (3., 4., 5., 6., i cilj.) tj skica dijela puta, kroki, minsko polje, testovi neki i tako... i onda utorak opet zabava do kaaasno u noc.... srida budenje u 7... paljenje vatre, cipanje drva, povlacenje konopa, i to... i eto bili smo najbolji u dizanju satora.. pa bar nesto....... nakon svega toga zatvaranje kupa uljanik 2006. i opet u pulu u nas mali kombi... e da zaboravih rec, 7. smo.... put doma je bija vrlo dug i naporan,... vozili smo se masu.. i stali par puta po uru ipo.. hehe.. da vozac odspava... kuci smo dosli u 2 ujutro sretni, zivi i kolko tolko zdravi.... the end..