Roman je zapravo hipertrofirana ilustracija sindroma prvog romana u kome autori svaku bogovetnu stranicu zatrpavaju referencama na imena i naslove knjiga koje su čitali (Pustio sam Biohazard Waiting to Die i nastavio da čitam Sartrovu Mučninu. str. 26) i filmova koje su gledali (Nasmejao sam se glasno kao Džoker/Džek Nikolson/u filmu Betmen/Majkl Kiton/Tima Bartona. str. 51).