Ali Džo je strpljivo čekao da svi iziđu, da i sam pop iziđe, pa tek onda iziđe i on, okružen braćom i stričevićima baš po mjeri skićenom kitom čankoliza.

Tada se Džo odluči i reče mu:« Imam ja curu za tebe »I donese sliku.« Ovo ti je Jelena, sestra moje žene.

Kažu, da se više ne zove Jozina, već Džo, da je svaki prst okovao podebelim prstenom a prstenjak s tri, da ima sve zube od suhoga zlata, a lanac s resicama od pravih zlatnih grumenčića tucka ga od pazuha pa sve do ispod pupka.

Jočić je konstantirao da je sudski proces javan i da mu svatko može prisustvovati: Treba vidjeti remete li te majice suđenje. Gotovo istodobno u tisku se pojavio intervju čovjeka koji se predstavio kao kapetan Džo i, tvrdeći da je bivši pripadnik JSO-a, izjavio da će se crvene beretke opet pojaviti na suđenju, ali u kompletnim uniformama, dodavši da je Đinđićevo ubojstvo bilo politički opravdano i da je Milorad Luković u Srbiji. Kapetan Džo ubrzo je uhićen, a policija je priopćila da je to kriminalac Dragan Žarić, bivši pripadnik Srpske dobrovoljačke garde ubijenog Željka Ražnatovića, zvanog Arkan, ali da nema nikakve veze s JSO-om, zbog čega njegovim riječima ne treba pridavati veliko značenje.

Vozili smo se prema moru, Staš, Džo i ja.

Zapravo, bili smo najvažniji na svijetu, Staš, Džo i ja.

Staš i ja, i s nama Džo.

Sada je Džo mirno spavao na stražnjem sjedalu.

Zamišljala sam da su to konzerve koje kloparaju pod natpisom just married, upravo odlazimo zauvijek, obamrli Džo na stražnjem sjedalu je naše usnulo dijete i svijet je zaista divno mjesto.

Ne damo im Brisela da vide, Sve Drašković pred njima da ide. " Ozari se bane Jeremiću: " Hrabri Tomo i mudri plemiću, Odlučnosti tvojoj se radujem, Patriotski snažno zahvaljujem. " Ohrabri se od apsana tiću, Silni junak Mlađane Dinkiću: " Novi vožde, Tomo Nikoliću, Ja sam protiv, al ' te podržavam, Kao kurva ja se održavam, Nudim ti se za prvog vazala, Miško Delta naša je centrala. " Knez Vojislav obrve sastavi, Neće da se rasprava nastavi: " Jedva, braćo, sada uspijevam Da od sreće snažno ne zapjevam, Niko ne zna šta smo odlučili, Ni kud smo se noćas uputili, Al ' je sloga naša najvažnija, Samo tako brani se Srbija. " Sabljom manu sluga Golubane, Iz čačanska Velja teretane: " Koštunice, kneže i jarane, Srpsku vojsku na Kosovo krećeš, Zar i mene ti povesti nećeš, Sa mnom ide vitezova trista, Sa njima je i Džo bagerista.

Sad tek vidim da je Džo mršavi pas, zguren u sebe, s velikim, vlažnim smeđim očima iz kojih se ne može iščitati baš ništa.

Pomislim, sad je sve u redu, svi smo normalni, idemo jesti, piti i pišati jer idemo na more, Staš i ja, i Džo s nama.

Za mnom Staš. A Džo? pitala sam. Valjda još piša.

Džo se još nije pojavljivao, drhturili smo šćućureni u hodniku, nadajući se da nas nitko nije primjetio. Ajmo skupa po njega. povukao me za sobom prema wc-ima. Neću.

Obučen, čučeći nad školjkom kao bolesni kanarinac, Džo nas je šutke gledao.

Staš se previjao od smijeha dok je opisivao kako se Džo povukao jer je mislio da mu hoće oteti plamen.

Iscrpljene bijegom, svoju bivšu djevojku i otmičara Radu u poljupcu pokraj izvora zatječe izmučeni Džo.

II Džo Preventiva je vodio raskalašeni život prosječnog Krkuljčevačkog privatrnog detektiva.

Birtaš Sem Rodžers zvan Bazuka dopuštao mu je tu i tamo da prespava u njegovom lokalu, jer je Džo ponekad znao zaboraviti platiti stanarinu u elitnom dijelu Krkuljčevca.

Negdje pred zoru, kad sam na karlovačkom kolodvoru kupovala sendviče, a Staš mi iz auta umirujuće kimnuo u znak da je Džo zaspao, zgrčen u nekom grbavom fetalnom na zadnjem sjedištu (i da više ne plače, nego samo tu i tamo trzne ramenima, kao bijednim batrljcima koji služe za sjećanje na krila), vraćala sam se i ja u sebe. Svatko treba znati obuzdati svog zmaja. - rekao mi je Staš nakon par dana.

XI Džo Preventiva je pripit izašao iz Nilskog konja i bubrega.

Džo skine ruksak sa leđa i iz njega izvuče slušalicu.

" Oteta velite. ", zabrinuto će Džo, " Nađimo se u mome uredu za sedamnaest minuta. " Sklopi ponovi telefon i spremi ga u ruksak, a zatim užurbano krene prema uredu.

Slučaj se sve više zakompliciravao, a Džo je sve više i više osjećao potrebu za pićem.

III Kada je otvorio vrata na koja je bilo kucano, Džo nije moga vjerovati što vidi.

XIV Džo i Sem se zaustave pred trgovinom Ajvora Gurčatija.

" Baš kao što sam i posumnjao. ", kaže Džo, " Vrlo vjerovatno ga je spržilo dok se je igrao sam sa sobom, pričalo se da je savitljiv prokletnik. " " E pa Džo, čini se da je Bog riješio tvoj slučaj. ", nasmiješeno će Sem.

" Izgleda da je tako Sem. ", kaže Džo i zagrli Sema.

Džo u Semovim očima primjeti nešto slično.

Na njima je pisalo Džo Preventiva, privatni detektiv, i Manda Kukur pokuca.