Scena i kostimi odlično su uređeni, prva zahvaljujući trudu Dinke Jeričević, dok su se Dženisa Pecotić i njena suradnica Desanka Janković pobrinule za odjeću.

Kostimografkinja je Dženisa Pecotić, scenografiju je osmislila Dinka Jeričević dok je predstavu na poznate glazbene teme pop dueta Denis Denis koreografirala Zaga Živković.

U toj stvaralačkoj težnji redatelju su pomogli Dalibor Laginja lucidnom scenografijom, Dženisa Pecotić, čiji kostimi uvijek nose pečat originalnosti, osobito u minijaturnim ukrasima, zatim Deni Šesnić, uvijek novim oblicima svjetla, te iskusna Ljiljana Gvozdenović, koja je uz ostalo dosegnula kraj predstave neobuzdanim veseljem velikoga završnog kola.

U sklopu projekta Modni dizajneri u stalnom postavu MUO kostimografkinja i modna dizajnerica Dženisa Pecotić ponudila je promatračima nešto što ne samo da u muzeološko-likovnom smislu moramo s dubokim poštovanjem nazvati izložbom, nego se svojom malom retrospektivom/obljetničkom izložbom suvereno nametnula kao neupitna stvaralačka osobnost na hrvatskoj modnoj sceni, koja na nekoliko razina savršeno razumije interdisciplinarne zavoje između mode, dizajna, povijesti stila, tradicijske baštine, arhitekture i likovnosti.

I u ovoj cjelini Dženisa Pecotić svjesno kombinira teški materijal s lakima, metal s tilom, kožu sa svilom, ali na način koji odaje majstoricu povijesnih kostima svih prošlih stilskih epoha.

Autori objavljenih tekstova su Vjeran Zuppa, Andreja Jeličić, Darko Gašparović, Tuga Tarle, Marijana Krajač, Jelena Mihelčić, Ivančica Janković, Svjetlana Hribar, Bosiljka Perić Kempf, kao i Šparemblekovi bliski suradnici Nenad Fabijanić, Neven Frangeš, Dženisa Pecotić i Vojko Vidmar.

Tako je, uz neznatne modifikacije, i do Rijeke doputovala scenografija Dalibora Laginje, Dženisa Pecotić obnovila je kostime Igne Kostničer, a Ljiljana Gvozdenović koreografiju Margarete Froman i Sonje Kastl.

I uistinu, trojac koji je pri realizaciji osječke Jalte nepobitno najviše energije utrošio i pravilno je usmjerio: scenograf Osman Arslanagić te kostimografkinje Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, sljedeći upute redateljice Kleflin, ali i Vladimira Majakovskog (Ulice su naši kistovi, trgovi su naše slikarske palete) i Kazimira Maljevića bojaju scenu i glumce u kontrastne jarke boje, dajući do znanja da Zelena livada nije nikakav produkt mašte one većine ljudi koji nisu privilegirani, koji nemaju mogućnost odlučivanja o svojoj sudbini.

Dženisa Pecotić svjesno kombinira teški materijal s lakim, metal s tilom, kožu sa svilom, ali na način koji odaje majstoricu povijesnih kostima svih prošlih stilskih epoha

Ovu posljednju zagrebačku inačicu Don Quijotea prema Petipau premijerno je 2010. godine postavio francuski koreograf Patrick Armand, scenografkinja je Dinka Jeričević, kostimografkinje su Dženisa Pecotić i Emina Kušan, a svjetlo je oblikovao Deni Šesnić.

Primjerenu su kostimografiju, koja oslikava vrijeme radnje romana, osmislile Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, a sam Vitez potpisuje nezgrapnu i vizualno neatraktivnu scenografiju čija dva velika paravana zatvaraju stražnji dio pozornice, pa ih glumci stalno trebaju otvarati i zatvarati, što na trenutke ometa scenska zbivanja.

Ekipa je dobra: libreto je napisao Nedjeljko Fabrio, koreografkinja je Ljiljana Gvozdenović, scenograf Nenad Fabijanić, a kostimografkinja Dženisa Pecotić.

Maštovitu su kostimografiju, koja se donekle pridržava realnih kodeksa vremena, osmislile Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, a oblikovatelj je svjetla Deni Šesnić.

DŽENISA PECOTIĆ je široj kulturnoj javnosti poznata kao jedna od vodećih hrvatskih modnih dizajnerica, bavi se i filmskom i kazališnom kostimografijom, pri čemu je surađivala s brojnim eminentnim hrvatskim i inozemnim redateljima i koreografima, te je autorica kreacija svih vrsta službenih odora - za Hrvatsku vojsku, za djelatnike policije, ZET-a, za osoblje hotela i dr. O njenim radovima u predgovoru kataloga izložbe Ana Lendvaj piše: " Lisnate forme, cvjetne latice, stapke i čaške, sićušne sjemenke čija golema fotografska povećanja otkrivaju neslućeno biljno tajanstvo umjetničkih formi, Blossfeldt je u svojoj knjižici namjerno oslobodio boje ne bi li pridonio čistoći svojih dokaza.

Dženisa Pecotić je pak svu tu biomorfnu ljepotu prisvojila kao mali modni relikvijarij.

Scenografiju potpisuje jedna od najvećih talijanskih scenografkinja i kostimografkinja - Roberta Guidi di Bagno, a kostimografkinja je Dženisa Pecotić.

Nenad Fabijanić, Nenad Frangeš, Dženisa Pecotić i Vojko Vidmar pišu o svojim iskustvima u suradnji sa Šparemblekom, dotičući njegov odnos prema radu i raznim oblicima kazališta scenografiji, glazbi, kostimografiji i plesnim treninzima.

Scenograf je, kao i u Neobičnim susretima, Nenad Fabijanić, dok je kostimografkinja Dženisa Pecotić.

Igrajući se svjetlom i predočivši pravi ugođaj jezera, kraljevskog dvora i šume scenografkinja (Roberta Guidi di Bagno), kostimografkinja (Dženisa Pecotić) i oblikovatelj svjetla (Deni Šesnić) pretvorili su publiku u jednog od mnoštvo prekrasnih labuda.

Sve to u odličnoj plesačkoj izvedbi i visokoj vizualnoj razini i opremi koreografija. (Korišteni su kostimi i scenografski elementi iz fundusa HNK, u čemu su, djelomično, odabirom i prilagodbom pomogle iskusne Dženisa Pecotić i Emina Kušan.)

Taj Šnajderov tekst je nagrađen priznanjem Marin Držić, a moglo bi ga se opisati kao djelo koje postavlja dva ključna pitanja Ima li života nakon privatizacije? te Zašto živote provodimo čekajući i tako na zastrašujući način gubimo vrijeme? U predstavi sudjeluje, uz varaždinski ansambl predvođen Leonom Paraminski, i gost iz Zagreba Mladen Vasary, scenu je osmislila Dinka Jeričević, kostime Dženisa Pecotić, muziku je napisao Mate Matišić, a dramaturg je Darko Lukić.

Scenografiju je izradio poznati hrvatski slikar Zlatko Kauzlarić-Atač, kostimografiju Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, a autorica koreografije je Sonja Kastl.

Naposljetku, treća je junakinja ove predstave kostimografkinja Dženisa Pecotić, koja je najzaslužnija za visoko poetizirani vizualni identitet predstave.

Ovim dvjema jednočinkama slavnog skladatelja ravnao je dirigent Ivan Repušić, režirao je Talijan Fabio Sparvoli, za scenografiju je bila zadužena Vesna Režić, kostimografkinja je bila Dženisa Pecotić, a zborovođa Neven Radaković.

Svoje oduševljenje dizajnom pokazali su i kostimografkinja Dženisa Pecotić, pjevač Vlado Kalember, Suzy Josipović Redžepagić, Marija Husar, Tihana Harapin Zalepugin, Viktor Drago i Severina koja je na kratko došla vidjeti što je to novo, lijepo i zanimljivo u gradu.

Kostime su osmislile Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, dizajner svjetla je Aleksandar Mondecar, a glazbu je odabrao Robert Torre.

Kostime radi Dženisa Pecotić s kojom izvanredno surađujem.

Kostimografiju potpisuje Dženisa Pecotić i objašnjava je kao vrlo minimalistička je i ponešto neobična, no očekuje da se publici svidi.

Koreografiju i scenski pokret potpisuje Milko Šparemblek, kostimografiju Ika Škomrlj i Dženisa Pecotić, a glazbu Dinko Appelt.

Dženisa Pecotić reagira instinktom, a ne naučenom umnošću, ali je kuća tog kreativnog instinkta impresivno snažne građe, oksimoronski povezane s njezinim istančanim, godinama biranim duhovnim sadržajem