U oba slučaja argumentacija anti-antifašista je slična: zadarski gradonačelnik se ne može pokloniti simbolu pod kojim je Zadar granatiran u Domovinskom ratu, dok se dubrovački HSP-ovac ne može pomiriti s idejom da se na spomen-pločama nađu imena onih koji su možda krivi za egzekucije Hrvata na Daksi potkraj II. svjetskog rata.

Sto ne pises o zlocinima na Daksi i Blajburgu i raznim jamama po Hrvatskoj i tko su pocinitelji nego se pravis lud.

Nakon pada fašista, u listopadu i studenom 1944. godine na otocima Daksi, Korčuli i Jakljanu te poluotoku Pelješcu, kao i na Orsuli u Dubrovniku.

Današnjim pokopom, molitvom i ovom euharistijom želimo odati počast i poštovanje ne samo žrtvama koje su stradale na Daksi, nego i svim žrtvama na svim križnim putovima našega hrvatskoga naroda.

Marijan Blažić, ugledni franjevac i jedan od ubijenih na Daksi, prije nego su strijeljani održao svoju najsnažniju i najdublju propovijed ad cives ragusinos morituros za umiruće građane Dubrovnika.

Gradonačelnik Grada Dubrovnika, Andro Vlahušić susreo se danas s predstavnicima Udruge Daksa 1944/45, te im tom prigodom obećao financijsku pomoć u ekshumaciji posmrtnih ostataka na otoku Daksi.

Nakon svoga dolaska na vlast komunisti su od tih antifašista Baldu Crnjaka ubili na Daksi 26. 10. 1944., Peru Miloševića ubili na Korčuli 21. 11. 1944., Vinka Sabljića ubili u maksimirskom logoru 25. 5. 1945., Matu Kunčevića ubili u Gorskom Kotaru negdje 1944., Lukša Grego, Simo Lukšić i Grgo Ilić su stradali na Križnome putu, Luko Marčinko, Marko Kujundžić i Drago Šifer završili su u emigraciji po svijetu od Engleske do Argentine.

Njihova zagrebačka centrala (SABA) 25. kolovoza je optužila ministra Karamarka, da je položio cvijeće na Daksi kod Dubrovnika, na grobove strijeljanih suradnika talijanskih fašističkih i njemačkih nacističkih okupatora u Drugom svjetskom ratu.

Za razliku od onih na Daksi koji su kao pripadnici kvislinških formacija bili procesuirani od strane partizana i streljani na osnovu sudske odluke, žrtve Jadovnog su bili nevini seljaci i građani koji su dizani iz svojih kuća i ubijani bez presude, pa bi tim prije zaslužili da budu dostojno sahranjeni i da se obilježi mjesto njihovog stradanja, kaže Bastašić.

Ljudska je težnja svakog da njihovi bližnji budu dostojno sahranjeni, kaže Bastašić i ističe da se, ako se to moglo učiniti s 48 kvislinga koje su partizani 1944. pobili na otočiću Daksi kod Dubrovnika, to moglo učiniti i sa žrtvama Jadovnog.

S nadom da ono što gledamo nije sve, da gorušičino zrno neće ostati tek maleno sjeme, da kvasac ima snagu koja tijesto pretvara u jestivi kruh, iščekujemo u molitvi blaženu nadu, dolazak Gospodina našega Isus Krista " za našu pokojnu braću pokopanu na Daksi radosni što se svojevrsno izrastanje sjemena i kvasa njihove žrtve već dogodilo tim što im je obilježen grob i obnovljena uspomena kako bismo i mi, zajedno s njima i svom drugom našom preminulom braćom i sestrama kojih ćemo se uskoro spomenuti, postali dionici buduće slave kojoj se strpljivo nadamo i koja će u poslati u zaborav sve naše ljudske veličine i očitovati nam pravu veličinu i ljepotu Božjeg kraljevstva kojemu se nadamo i postojano iščekujemo, " zaključio je biskup Uzinić.

Dubrovački biskup je također zahvalio članovima Udruge Daksa 1944./1945. " na njihovom zauzetom radu i stalnom podsjećanju javnosti na istinu o Daksi.

Je li primjerice dubrovački pater Perica uz još šest svećenika, strijeljan na Daksi zato što je napisao ' klerofašističku ' pjesmu ' Zdravo Djevo '?

Svećenika koji je ispjevao ovu najljepšu hrvatsku crkvenu pjesmu Petar Perica, ubili su ga partizanski zločinci na Daksi (24 listopad 1944.) sa još nekolicinom svećenika i imućnih, uglednih Dubrovčana.

Na Daksi je bila crkva sv. Sabine s franjevačkim samostanom koji franjevci prisilno napuštaju, a građevine se preinačuju u utvrde i uništavaju.

gotovo se sa sigurnošću može ustvrditi da su franjevci osservanti bili stalno na otočiću daksi još 1291. (a vjeruje se i ranije, tj. prije no što je ostavštinom saba getaldića i njegove žene otok sa samostanom prenesen u njihovo vlasništvo).

U listopadu 1944. godine na Daksi je mučki ubijen tadašnji dubrovački gradonačelnik dr. Niko Koprivica (1889. - 1944.).

Govor zamjenika gradonačelnice Antuna Kisića održan na ispraćaju posmrtnih ostataka dr. Nika Koprivice prenosimo u cijelosti: ' Poštovani skupe, U vihoru završetka Drugog svjetskog rata, sukobu dviju totalitarnih ideologija, nacionalnih antagonizama i naporu hrvatskog naroda da sačuva bilo koji oblik vlastite državnosti, na dubrovačkog otočiću Daksi, tom simbolu i najavi budućih masovnih pogubljenja, dogodio se zločin smaknuća bez suđenja i dokazane krivnje.

Okrutnim ubojstvima na Daksi pokušala se u Dubrovniku uništiti hrvatska državotvorna nit.

Biskup mons. Mate Uzinić predvodio je na Daksi u utorak, 25. listopada, molitvu za Dubrovčane ubijene bez suđenja u listopadu 1944. godine, bačene potom u zajedničke grobne jame na otoku, ekshumirane 2009. godine, djelomično identificirane i dostojanstveno pokopane 19. lipnja 2010. godine.

U prigodnom nagovoru biskup Uzinić je ustvrdio kako je Daksa dubrovačka Kalvarija jer ono što se prije otprilike dvije tisuće godina dogodilo na jeruzalemskoj Kalvariji, uz neznatne razlike, može se prepoznati i na Daksi, ali i na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, kod Maribora, Celja, Kočevja i drugdje u Sloveniji, Krapine, Samobora, Karlovca, Siska, Bjelovara i drugdje u Hrvatskoj, pa tako sve do Makedonije. " Daksa je samo vrh te Kalvarija, početak Križnog puta i masovnog stradanja hrvatskog naroda koje će osobito intenzivno biti nakon događaja kod Bleiburga od svibnja do kolovoza 1945. Broj žrtava, nažalost, još nismo saznali, niti smo ih, poput žrtava Dakse, dostojanstveno pokopali i barem pokušali utvrditi njihov identitet i istinu o onomu što se dogodilo, " rekao je biskup Uzinić i dodao: Da, došli smo na Kalvariju, došli smo vidjeti Krista raspetoga i ubijenoga u pedeset trojici pravednika.

Razlika je samo kvalifikacija neprijatelja koji je nekad rasni, drugi put klasni, treći put onaj koji se nije prilagodio, četvrti... " Istaknuvši kako Kalvarija nije tek stratište nego je uz nju i grobište odnosno mjesto uskrsnuća biskup Uzinić je rekao: U tom otajstvu, otajstvu Gospodinovog uskrsnuća iz kojega smo saznali da muka i smrt, ljudsko poniženje i likvidacija naše braće ovdje na Daksi i tolike druge braće i sestara koji su žrtve totalitarnih sustava prije njih i onih koji su im žrtve nakon njih, nije kraj, da tri dana kasnije, neovisno znače li ta tri dana šezdeset godina ili stotine i tisuće godina, slijedi uskrsnuće.

Ono što je bila šutnja, postalo je javno tako da sam Kačić sugerira da se još više prouče životi franjevaca i ostalih stradalih na Daksi, i ne samo na Daksi, jer od istoka do zapada žrtve su imale sličan put poput fra Martina Kolbea do već spomenutih dubrovačkih žrtava.

Nakon požara 1806. napušten je (kao i samostan na Daksi kojega je 1872. kupila austrijska vojska).

- Nemamo mogućnosti pojedinačno obnavljati uništene domobranske grobove, pa je i ovaj čin, u godini kada se navršava 60 godina od smaknuća na Orsuli, Daksi, Gospinu polju, Jakljanu, Korčuli i ostalih stratišta dubrovačkog i šireg područja, naš doprinos početku obilježavanja te tužne obljetnice - naglasio je Pešević.

Još je bila svježa krv na stratištima Dakse, Orsule, Gospina polja, Montovjerne, a sa zebnjom su očekivane vijesti o novim egzekucijama »oslobodilaca«, koji su na samoj Daksi, bez suđenja, ubili 42 osobe, među kojima je bio i padre Perica, tvorac pjesama »Zdravo Djevo« i »Do nebesa nek se ori«.

Što, pokupili su najvjernije talijanske i ustaške suradnike, kolaboracioniste, na osnovu čijih denuncijacija su okupatori i kvislinzi smaknuli nekoliko stotina simpatizera NOP-a, osudili ih na smrt i strijeljali na Daksi?

Bilo bi dobro po mogućnosti što bliže Daksi, pomislih.

Nadbiskup je u svom razlaganju povukao paralele između don Eugenova stradanja i onog sličnog na otočiću Daksi kraj Dubrovnika gdje su u listopadu 1944. mučki umorena 52 građanina Dubrovnika različite dobi i profila obrazovanja, među kojima i isusovac o.

Uz sve hrvatske biskupe, obitelji poginulih, mnogobrojno svećenstvo i gradane Dubrovnika, učenici naše škole su 21. listopada 2009. odali počast i molili za žrtve komunističke odmazde, pogubljene na otočiću Daksi u listopadu 1944.