Cariblanco - Daljinac je univerzalan i raditi će na svakom stroju s kojim se spario.

Daljinski baš i nije najidealniji multi-funkcijski daljinac koji se da nabaviti, display mu je premalen pa se samo po danu ili uz dobro osvjetljenje vide prikazane funkcije.

Dodatnu notu ozbiljnosti daje i metalizirani daljinac s preglednim tipkama.

ej, cigi, migi, ak ti je tv i daljinac naj frend, onda si baš jadan..... priboji još i komp i net, i baš si prototip jadnog i otuđenog tipa, bez pravog života.... go on, cigi, izađi i druži se s pravim ljudima, tehnika je obično smeće

Iako u paketu s Touchom dolazi daljinac, tipkanje po zaslonu osjetljivom na dodir daje određenu dozu guštanja.

Dogovarajte se oko svega, bez obzira je li riječ o podjeli kućanskih poslova, pravu na daljinac, kompjutor, MP3 player ili bicikl.

Ovaj inovativni daljinac ima i WLAN povezivanje.

u našem se malom kolektivu nedavno pojavila mlada pripravnica. o obitavanju toga bića u ovom staništu i njenom izgledu znao sam samo iz priče, kao da je tajanstvena ptica Dodo. njezin ju je šef, očigledno, dobro čuvao od pogleda ili ju je, bezobzirno, ugurao u neki kutak svog odjela i zatrpao poslom, tek nekidan zatražih od njega da neke podatke pukne na server kako bi se njima poslužio u jednoj analizi (koju, bajdvej, radim da bih izbjegao bitnije misaone poslove). ništa od toga, kaže, pobrisao je fajlove, ali može na papiru, ako hoću ponovo unositi ma samo daj što daš, ako treba i radit ću samo da ništa ne radim poslat će, veli, kad uhvati vremena ni pola sata nakon našeg razgovora na vratima moje radne sobe pojavila se Pripravnica. pripovjedači, dakle, nisu lagali. mala je odista zgodna. šta zgodna, da sam Sioux za nju bih odmah dao pola tuceta ponija i ono krzno albino bufala koje već pet generacija visi u našem wigwams-u. (i spričavam se svim ženskim udrugama ako će ovo tretirati kao poziv na prodaju ' ' bijelog roblja ' ', ali to je samo izraz mog evidentnog ushićenja pojavom). danas je ponovno zablistala u mojoj sobi. donjela je neke potvrde na potpis. predložih joj da sjedne i sačeka. odmah ću pogledati. i službeno ozbiljnom facom bacih pogled na papir. nikada nisam tako dugo isčitavao te dosadne, na isti kalup pisane, potvrde kao tada. od slova do slova. slovkao sam u sebi kao prvoškolac nebi li njeno prisustvo potrajalo što duže. podigoh glavu. smješkala se. meni kao pojavi ili meni kao napaljenom bezveznjaku. ma koga briga, smješkala se, i to je dovoljno. - ovdje je prilično hladno rekla je iznenada naravno da je hladno kad sam u sobi naslijedio klimu koju je neko odavno naštelio na 22, a u seljakanju se izgubio daljinac pa temperaturu reguliram uštekavanjem i ištekavanjem klime iz naponske mreže. - hladno? to je zato da dugo ostanem svjež - ha ha vi ste neka lako kvarljiva roba - o da, a onda, što je najgore, kvarim i sve oko sebe, kao breskva u gajbi - da, čula sam - a što ste to čuli, molim lijepo? - pa da vas se moram paziti mater vam zavidnu. jednog ću dana eutanazirati sve te brbljive kokoške ko onomad kad se pojavila ptičija gripa. u krugu deset kilometara oko sebe. zavrtanjem vratova, motkama, bejzbol palicama, vatrenim oružijem, petriotom - zar izgledam tako opasno? - ne znam, ali kad god vas vidim na piću ste s drugom djevojkom e, da, recept koji očigledno uvijek pali za stjecanje ' ' ugleda ' ' u društvu. a sve je samo stvar taktike nastojim svaki započeti razgovor, bio on privatni ili službeni, nastaviti uz piće u ugodnom okruženju nekog kafića. i to ' ' prometnog ' ' kafića a ne neke skrivene šupe. ne zato da bih bio viđen (dobro, malo i zato) nego da pokažem da ništa ne skrivam, da nemam pritajenih primisli kakve se obično, na djelu, iskazuju u mračnim kutovima skrivenih provincijskih kafića. takvi razgovori su uvijek opušteniji i ugodniji i omogućavaju bolje upoznavanje sugovornika (što smatram bitnim osobito u službenim razgovorima). osim toga, kad kažem Mom Svjetlu U Tmini da sam bio s tom i tom u ' ' prometnom ' ' kafiću odmah joj je jasno da ' ' tu nema ničega ' ' jer ' ' da sam htio da me ne vide otišao bi u neku šupetinu u Pripizdini Donjoj, zar ne? ' '. daklem, dokle god me vide na javnom mjestu, nisam opasan - da, ali samo na piću mogao bih vam to objasniti, ali morali bismo otići na piće - pa ne znam razmislit ću gledam je kako stoji ispred drvenog mosta što se nadvija nad mutnom rijekom i gleda u pravcu mračne šume obavijene maglom na drugoj obali. vidim kako se premišlja krenuti preko ili ostati na sigurnoj obali. taj strah od nepoznatog podiže joj adrenalin, razbuktava maštu i organizam u tijelu stvara veliku količinu hrabrosti kao protutežu tom strahu. nasmijala se - još ću razmisliti

izgleda da me zahvatila shopping manija... danas sam kupila 2 para charapa. aaaaa. kuda ovo vodi. jus kiddn:) uglavnom, bacila sam rachun (= 24 kn) i one markice (jedne charape se zovu kika, a druge... cant rememeber). a bash su nice. jedne zute na leptire, a druge bijele (kasnije sam se sjetila da se to brzo prljava, ali fuck it:) i pishe po njima " voli me ne voli me ". bash volim imat lijepe charape. ono, da se dobro u njima osjecham. imam jedne na ovce from ireland (na ovce imam i mnogochega drugog jerbo ih skupljam i obozavam i volim i sve shta ima veze s ovcama me zanima. tu cu stati jer ne zelite da im pochnem nabrajat imena:), pa jedne koje bi se svidjele malom djavlu - na onu neku travu:), na cvjetiche, jednu na mikija mausa (druga misteriozno nestala), na full lijepe prugice, pa onda imam i obichnih onih, imam jedne koje kazu " te volim " na francuskom, jedne orange, pa dva para onih od lufthanse (koje su dobili starci kad im je bio otkazan let, pa su prisilno prenochili u nekom hotelu, kojim im je aviokompanija osigurala, zajedno sa im charapama i chetkicom/minijaturnoMm/za zube i pastom za zube/za jednokratnu uporabu/=), imam jednu mushku, koju sam skinula frendu... jednom prilikom... i tako. to vam je moja saga o charapama. bacila sam rachun iz chipoteke (tamo mi ga uvijek uvijek uvale u vrechicu) koji je glasio na 10 praznih no name cda i isto toliko folijica. imam toliko cedea doma koje sam duzna vratit, a poshto doma nemam przilicu moram se okolo shtekat, a sad su ispiti pa mi neugodno, pa chekam da ljudi pochnu s prijetnjama pa da im pochnem vrachat. boca vode. kutijica od shtapicha. al ne bobi nego nekih stranih. znam, da, da sam nedoslijedna al shta kad ovi bobi su ok kad to se povracha, ali inache ne. ono, uopche nisu slani. nije to to. i opet, neshto daily, shto uvijek zaboravim. par komadicha selotejpa. slushalice od discmana su mi, naime, strgane pa ih svakodnevno prije izlaska u grad slijepim da mogu normalno slushat. inache, prvi discman mi je riknuo, tj. ja sam razbila ono na chemu se cd vrti (jer je bilo onako da moraash - push-at da maknesh cd) i kisha mi je ushla u daljinac (onaj na zici), a sad sam ovog drugog imala niti 2 tjedna i ja lijepo dodjem doma, sva tired, cijeli dan okolo, napokon malo sjednem da se odmorim prije nastavka, i sjednem... na slushalice. jeeeeeeeee ima neshto samnom i tim aparatima, ali prichu o vesh mashini dobite nekom drugom prilikom:)

Sjedim tu u sobi, slušam ziku, pušim pljugu, proradil mi je daljinac..

Sam daljinac ima i pozadinsko dodatno osvijetljenje u zelenoj boji.

Trebao bi i daljinac preko lirc-a, no nije istestirano).

Ili namjenski bt daljinac za prezentacije?

Drugu nagradu podijelili su Ivana Šimić i Vedran Primužić za riječ daljinac kao zamjenu za daljinski upravljač, a treću nagradu dobila je Branka Piculjan za riječ pretjecajnik koja označava pretjecajni trak na cesti.

Još kad bih imao daljinac gdje bi mi bio kraj

Završna obrada i lijepi metalni daljinac ukazuju na bogato iskustvo Shanlinga u prethodno spomenutoj proizvodnji i obradi metalnih elemenata, te se u tom segmentu mogu mjeriti sa uređajima najviše klase.

E... ma šta nije mrcina od Žohe sabra toliko perja da si je napravio krevet???... i ode on ravno u taj svoj krevet... leže ka nislski konj... uze onaj moj daljinac u ruku i pali tevejac.

Drugom, u kojoj još držim daljinac, šiljastim vrhom spomenutog daljinca češkam se iza vlastitog uha.

Zakoniti je otišao na službeni put pa je sljedećih tri dana daljinac samo moj.

Prvi daljinac namijenjen televizorima proizveden je 1950. godine u američkoj kompaniji Zenith Radio Corporation i nosio je pomalo smiješan naziv - The Lazy Bone.

Druga nagrada pripala je Ivani Šimić i Vedranu Primužiću, također iz Zagreba, i to za riječ daljinac, koja zamjenjuje dvorječni naziv daljinski upravljač.

Tih davnih 80 tih godina (a ovo sam spomenuo najmanje 100 puta) ja sam bio ćaćin osobni daljinski upravljač ili ti u mojim tekstovima rado spominjani DALJINAC.

Uzmem drugi daljinac nekih čudnih boja... sve ima samo nema crvenu tipku.

" Aaaaaa uzela sam krivi... ovaj je od linije " - spusti taj uzme neki drugi i klikne " Evo vidiš sine da radi " - spusti taj daljinac i ode.

Gledam daljinac mi ostao na stolu a prebacio bi kanal... a dić se ne mogu jer sva hrana na meni.

Pade ona pašteta na pod... rasu se mljeko... ja onaj daljinac u ruke... pojačavam do kraja.

Zatvorili ga u četiri zida i dali mu daljinac, novine i laptop.

Taman počmem proučavati daljinac, vaditi i stavljati baterije, kad začujem smijeh iza sebe, kćer stoji skrivena u hodniku i prebacuje mi programe drugim daljincem.

Sam daljinac je vrlo funkcionalan bez obzira na mnoge tipke a posebna radost je što središnje tipke imaju svoje posebno svjetlo za eventualno korištenje u mraku.

Posebno zanimljiv detalj tiče se daljinskog upravljača; ovako težak daljinac od čistog metala još nisam držao i ne daj bože da vam slučajno padne na prste nogu - ima bar pola kile.