... koliko li je samo vremena proslo od zadnjeg posta.. previse. vrijeme je zapravo relativan pojam, kada zelis da prodje cim prije ono stoji, a kada zelis da stane ono leti.. i leti..... evo samo primjer koncerta kojeg smo cekali jos od proslog svibnja. prebrzo i prekratko, doduse... da je trajao 3 dana, bilo bi malo... od prvog tona do zadnjeg... tako emotivno, tako nevjerojatno... dave je bio dobro raspolozen, malcice umoran no... tako to ide. no njegova je energija nevjerojatna, kao i karizma kojom je obasjao cijelu arenu. a martin.... sto reci o mr. angel... ja ne mogu tako brzo promijeniti cipele koliko brzo on moze promijeniti gitaru.. od vrhunske do remek djela... fletch je bio chill out kao i uvijek, tu energiju se moglo opipati prstima... i daveov poljubac martinu.. nevjerojatan trenutak iskrenog prijateljstva dviju dusa koje su prosle kroz pakao i raj zajedno. i ' ' home ' ' i ' ' in your room ' ' i sve, sve, sve... zelim jos. o da, itekako zelim jos.