U Padovi je vjerojatno završio pravne studije, a potom se vratio u Split i bavio odvjetništvom i sudstvom te družio sa splitskim humanistima, skradinskim biskupom Tomom Nigerom (1450./1460. - 1531.), banom i biskupom Petrom Berislavićem (1475. - 1520.), Franjom Božičevićom (1469. - 1542.), Dminom i Jerolimom Papalićem i dr. Marulić je pisao i hrvatskim i latinskim jezikom, a najvažnija su mu djela De institutione bene vivendi (Venecija, 1506.), Evangelistarium (Venecija, 1516.), Quinquaginta parabolae (Venecija, o. 1510.), De humilitate et gloria Christi (Venecija, 1519.), Judita (Venecija, 1521.), Epistola ad Adrianum VI. (1522.), De laudibus Herculis (Venecija, 1524.), Davidias (Zagreb, 1954.) i dr. Spjevom Judita stekao naslov " oca hrvatske književnosti ", a latinskim djelima glas jednoga od prvaka humanizma u europskim okvirima, što potvrđuju brojna izdanja njegovih djela, kako u izvorniku tako i u prijevodima na najvažnije europske jezike.