Ponekad može taj pomak od politike u pravom smislu do redarstveništva biti samo stvar promjene određenog u neodređeni član kao što je bio slučaj s istočnonjemačkim masama koje su demonstrirale protiv komunističkog režima zadnjih dana DDR-a: najprije su izvikivali " Mi smo narod " (" Wir sind das Volk ") izvodeći pritom gestu politizacije u njenom najčistijem obliku - isključeni kontrarevolucionarni " otpad " od službene cjeline naroda, bez odgovarajućeg mjesta u službenom prostoru (ili, točnije, samo s naslovima kao što su " kontrarevlucionari ", " huligani ", ili u najboljem slučaju " žrtve buržoaske propagande ", rezerviranima za njihovo označavanje) postavio je zahtjev da stoji za narod sam, za " sve "; međutim, nekoliko dana kasnije slogan se promijenio u " Mi smo jedan narod " (" Wir sind ein Volk "), jasno signalizirajući zatvaranje trenutne autentične političke otvorenosti, reaproprijaciju demokratskog impetusa od strane pokreta za ponovnim ujedinjenjem Njemačke, što je značilo ponovno uključenje u zapadnonjemački liberalno kapitalistički redarstveničko/politički poredak.