da rašćistimo stvari Lemmy, rat i ratno vrime je nešto šta je duboko u nekim ljudima, toliko duboko urezano da ne prođe ni jedan jedini dan da se o tome ne razmišlja.Kad je tako onda se i ne zaboravlja već ponovo proživljava.A kad se ponovo proživljava onda se i preispituju situacije, potezi, reakcije, je li se moglo bolje itd. Nu, u čemu je razlika između Tebe i mene? U tome šta ja i danas osjećam to vrime, i danas proživljavam te situacije i ne trpim kad mi neko sa vremenskim odmakom moralizira kako je onda bilo i kako je tribalo bit.Ko se moga pripremit psihofizički za rat, i to onaj najprljaviji? Koliko su svi ti " ratni zločinci " imali godina? Koliko je trajala obuka? Osobno, ne samo 91. ili 92. nego sve do početka 96. niko nikad u mojoj blizini (uključujući generale i admirale) nije spomenija šta se može šta se nemože radit u ratu.E sad će opet neko reć savjest, odgoj, evanđelje.Na to ja pitam takve: jeli Ti se ikad dogodilo da Ti srce oće iskoćit šta od bisa šta od tuge? Je li Ti se dogodilo da misecima kući ideš samo na pogrebe? Je li Ti se dogodilo da ideš ženi i dici ili materi priopćit strašnu vijest? Vidite, dežurni moralisti i ostali generali posli bitke, za mene onda a i danas postoje samo dvi vrste ljudi, oni koji su imali i oni koji nisu imali veze sa ratom.I tu nužno ne mislin na uniformirane.A ko spada u koju skupinu neka sam sebi odgovori.Lemmy i ostali dušebrižnici, oni koji spadaju u skupinu ljudi koji imaju veze sa ratom sigurno ne pišu poput Vas.Zamolio bi na kraju, s obzirom da nas je ostalo nešto živih svjedoka, ne lažite i ne izvrčite povijest i povijesna zbivanja temeljem paušalnih ocjena i reklakazalačujasanferaludbakos neistina.