Najstarija je Cezarov De bello Gallico tiskana u Rimu 1469. godine.

Pogledaj drugi primjer: Cäsar (100 - 44) " De bello gallico ", koje je bilo napisano otprilike - 58 - 50 prije Krista, prepisano je iz kopije toga djela, koje potjece iz 900 godine poslije Krista, a ima samo 10 primjeraka.

Nakon što je naslijedio ujaka na šibenskoj biskupskoj stolici (1528 1557), tiskao je ujakovo djelo De gratiis expectativis Navodno je u rukopisu još jedno, De bello et pace.

K njiga Petri Mocenici imperatoris gesta (poznatija kao De bello Asiatico) pisana je u memoarskom obliku po povratku Koriolana s ratnoga pohoda na egejskim otocima i u Maloj Aziji (1470 - 1474), koji je uslijedio kao protuturska ekspedicija nakon što je Mehmed II. el Fatih zauzeo Eubeju i zaprijetio mletačkim posjedima na Levantu.

Pjesnik Marko Anej Lukan iz sredine 1. st. poslije Kr. govori o Jaderu koji se pruža spram Zefira, očevidno maestrala po kojem je grad oduvijek poznat (Marcus Aennaeus Lucanus, De bello civili, Pharsalia, IV, 404:

Potom su se Rimljani u daljem osvajanju današnje Francuske sukobili s glavninom Kelta u Galiji pod njihovim najjačim vojskovođom Vercingetoriksom, pa o tim Galskim ratovima sve do Cezara postoji niz rimskih zapisa s najviše detalja o Keltima, među kojima je najpoznatiji i naopsežniji latinski tekst De bello Gallico u više svezaka.

Djelo De bello Asiatico doživjelo je pet izdanja i više puta bilo prevedeno na talijanski (prvi prijevod načinio je vjerojatno njegov sin Alvise).

Iste ornamentalne bordure naslovnice, po kojima su Ratdoltova izdanja bila poznata i plagirana, nalazimo na Cipikovu De bello Asiatico i na knjigama Mele i Dioniziusa.

Primjerak je sprijeda i straga nepotpun a početak knjige »De bello Macedonico« ispisan je zlatnim verzalnim slovima.

Književni povjesničari kao prvo izdvajaju kulturno naslijeđe rimske Provincije koju i Cezar u svome De bello gallico već pri samome početku spominje, ističući njezinu kulturu i uljudnost.

Najstariji pisani podatak koji govori o vjeri Južnih Slavena je djelo bizantskog pisca Prokopija (550. godina De Bello Gothico) koji govori da su Sloveni poštovali jednog boga-gromovnika Peruna, gospodara svijeta kojem su prinosili žrtve.

Ja mu kažem da sam u " De bello gallico " G. J.

Šest njegovih romana: Kazin, Savršeno umorstvo, Veljun, De bello ragusino, Dogon i Knjiga postanka čine jedinstvenu Dubrovačku tralalalogiju? humorističko-satirički portret jednog grada, njegovih ljudi, mentaliteta, morala i običaja.

Na donjoj ploči je natpis o slozi i neslozi, vjerojatno prema sličnoj misli Sallustijevoj u djelu De bello Jugurtino: CONCORDES VOTA SEQVNTVR DISCORDES FRVSTRA LABORANT M. D. XXIII (Sloge ostvaruju želje, a nesloge obmane. 1523.) U tom predjelu imale su svoje posjede i splitske redovnice, ali je bez temelja pučka tradicija da su one u toj kući-pećini živjele kao u nekom samostanu jer je u njoj prostora tek da se netko skloni, a ne da boravi.

Nastavljajući tragom koji je zacrtao Ivan XXIII u navedenoj enciklici, Drugi vatikanski koncil zabacuje tradicionalnu teoriju " de bello iusto ", te polazi od poziva i obveze da se rat pošto-poto izbjegne (" de bello vitando "), čemu se dodaje i obveza promicanja i izgradnje mira.

Dovoljno je spomenuti njegovu jedinstvenu Dubrovačku tralalalogiju, humorističko-satirički portret jednoga grada, njegovih ljudi, mentaliteta, morala i običaja koji je oslikao u šest svojih romana: Kazin, Savršeno umorstvo, Veljun, De bello ragusino, Dogon i Knjiga postanka.

Kao pisac, jednostavno i sažeto opisao je osvajanje Galije u poznatom djelu De bello galico (O galskom ratu), dok je građanski rat u tančine opisao u djelu De bello civili (O građanskom ratu).

Jednostavnim i konciznim načinom opisao je svoje ratovanje u Galiji u memoarima " De bello Gallico " (Komentari o galskom ratu; u sedam knjiga kojima je Aulo Hircije dodao osmu), a građanski rat protiv Pompeja opisao je u " De bello civili " (Komentari o građanskom ratu; u tri knjige).

Bilješka: digitalne fotografije tiskanih stranica unutar knjige De Bello Contra Turcas Prudenter Gerendo Libri Varii, Helmestadi [ i ]: Mullerus, 1664

Znameniti jevrejski historik Josip Flavije u De bello iudaico ukazuje za esene koji su velikim djelom živeli u celibatu da su uvažavali duboko svoje svete spise: »S naročitom ljubavlju proučavaju spise starih da bi doznali šta je za tijelo i dušu spasonosno. /...// Posvećenik/se mora zavjetovati /.../da će se groziti pljačkanja po putevima, da će knjige Reda i imena anđela čuvati u tajnosti. /... /...

Najznačajnija dela su mu Judejski rat (De bello iudaico, ili Bellum Judaeorum, oko 78. g.) i Judejske starine (Antiquitas Judaeorum, ili ntiquitates Judaicae, oko 93. g.); tu su još i spisi: ontra Apionem (tačnije O starosti jevrejskog naroda, u dve knjige) i Vita.

Zeca nisu jeli, kokoš, gusku i patku iz istih razloga, i kao što Caesar u svom De Bello Galico izvještava, u unutrašnjosti Otoka imali su nešto žita, no uglavnom od mesa goveda i mlijeka živjeli su.

Napisao je djela ' ' De bello Gallico ' ' o ratu s Galima i ' ' De bello civile ' ' o drugom građanskom ratu.

Svoje vojne podvige opisao je u Galskom ratu (De bello Gallico) i Građanskom ratu (De bello civili).

Ovdje ne smijemo zaboraviti Egipatskog lažnog proroka (Josephus, De bello Judaico) niti egipatske terapeute (Philo, De vita contemplativa).

Kada su nastali Commentarii de bello Gallico

Dvadeset i deveta glava Salonitanske historije nosi naslov De bello quod gestum est pro uilla de Ostrog (Rat vođen za naselje Ostrog).

Ali najzad Gnev Božiji stiže na njih.« (I, 2:14 - 16) I uistinu, za progone Božijih pravednika i žrtveno prolivanje krvi nedužnih životinja tvrdokorni jevrejski narod je stigla strašna kazna: na stotine hiljade njih je brutalno pobijeno i stradalo u njihovom Prvom ustanku protiv Rima (Dion Kasije: Historiae Romanae, LXIX, 14), koji iscrpno opisuje jevrejski historik Flavije u De bello iudaico.

Riječ je bila o puno ' poznatijim ' imenima kao Cezarov ' De bello Galico ' - - aha, Cezar, onaj kljukasti iza Asterixa, Aristotelu, memoarima Marka Aurelija, ' cara filozofa ' itd.

Najzanimljiviji su mi opisi ratova pisani od samih vojskovođa, tu bih svakako izdvojio Cezarov " De Bello Gallico ".