da napomenem da nisam ni religiozna, niti žestoko vjerujem u instituciju braka... ali ovakve stvari su mi ogavne. nisi otkrila toplu vodu, nisi otkrila neki poseban svijet uživancije i kršenja pravila koji mi ostale jadnice poštujemo jer ne znamo prijeć na ovu drugu stranu, izvan zakona. jer, puno nas je to prošlo. i ja sam godinama bila ljubavnica, i kao opravdanje imala taj fantastični seks, strast, i sjajnu komunikaciju. s vremenom naravno istekne rok toj priči, i s vremenom to zreloj osobi više nije zabavno. pogotovo ako imaš djecu?? što su ti trebala ta djeca ako vodiš takav život bez odgovornosti? zar ne moraš razmišljati svaki dan što će ta djeca jesti, obuć, pomoć im u školi, što im treba, nego misliš gdje ćeš se taj dan po ebat sa nekim debilom?? to nije normalno. i što da se sazna, znaš kakav bi osjećaj bio toj djeci da svi saznaju da im je mama kurva?? od tog se nikad ne oporaviš, ostane im stigma zauvijek. ali, fućaš dječurliju, jer ipak si TI najbitnija u cijeloj priči, ti kojoj je jako dosadno u životu. kažem, mrzim moraliziranje, što se mene tiče nitko ne mora zasnivati obitelj, kurvaj se slobodno do kraja života svaki dan s drugim (kad očito nemaš drugih ambicija i sposobnosti), stvarno koga briga. ali od kud ti pravo treće osobe uvlačit u takvu priču? pa nađi si neku zanimaciju dok ti ovaj starkelja ode novoj fufici, valjda ima još nešto što ti je zanimljivo osim trošenja tuđih, olinjalih muževa. npr. skuhaj koji put ručak toj jadnoj obitelji koju si već upropastila ionako. da si moja mater ne bi ti nikad oprostila.