Nezaboravni istrebljivač Deckard, ako se dobro sjećate, u filmu ih je ubio četiri.

" Is this testing whether I ' m a replicant, or a lesbian, Mr Deckard? "

Istrebljivač Rick Deckard mora pronaći i uništiti odbjegle replikante, koji pod svaku cijenu žele pronaći svog stvoritelja.

U sceni u kojoj Deckard hladno govori Rachel da su joj sve uspomene usađene i da nisu njezine, u pozadini se čuje kvazizvuk loše ugođena glasovira.

Tada na scenu stupa umirovljeni policajac Rick Deckard, pripadnik organizacije Blade Runners, koji dobiva zadatak da pronađe i uništi odbjegle replikante.

U tom procesu Deckard će se naći i usred bitke s vlastitim demonima

Vječita je tema, pa čak i sada, kada je izašla i konačna " Final Cut " verzija, je li Deckard replikant ili nije.

Ja bih pak najviše volio mix svega toga - ok mi je da je Deckard replikant, ali zašto to isključuje " optimističan " kraj s bijegom?

Prilazi joj Deckard, a ona napokon počinje prihvaćati sebe kao replikanta.

On je jednako osamljen kao i svaki pojedini replikant, kao i Deckard, pa i kao Tyrell.

Isto tako, Vangelis će scenu u kojoj Deckard i Rachel razgovaraju nakon što mu je ona spasila život, započeti efektima.

Više je to dio neobična prostora u kojemu Rachel i Deckard žive.

Dok Rachel doista svira objema rukama, Deckard svira jednim prstom, ali čini se da pomno prati zvuk svakog tona podsjećajući na ponašanje skladatelja.

U svakome slučaju, intimni zvuk glasovirskog motiva, kao i sljedeće sekvence, koja podsjeća na improvizaciju nastalu iz istog motiva (Rachel odlazi, a Deckard ostaje sam te pregledava fotografije pronađene na mjestu zločina), govore u prilog osamljenosti i jednog i drugog lika.

Ford bi se mogao vratiti staroj sagi u novom ruhu, ponovo kao Rick Deckard

Kvazikompjutorski zvukovi i hujanje proizvedeno na sintesajzeru u jednom će se trenutku (Deckard govori Rachel da je neće progoniti, ali zna da će je progoniti drugi) pretvoriti u niz intervala s uvijek istim osnovnim tonom efekti pokazuju da im je pravo podrijetlo glazba.

Deckard, kao istrebljivač, to je već dobro znao.

Zabavno je bilo vidjeti i Richarda Gerea kako govori " naški " u " Lovcu na lisice ", a pravi užitak, pak, u svoj raskoši " Sale Grande " doživjeti restaurirane verzije " oldies but goldies " ostvarenja - Burtonove " Predbožićne more ", makabrične bajke imaginativna hororskog senzibilizeta, te " Istrebljivača " čiji " final cut ", kao i " director ' s cut " iz 1992., ukazuje na to da bi budućnosni detektiv Rick Deckard mogao biti replikant, no koji god odgovor bio, on filmu Ridleyja Scotta ne može oduzeti status bezvremena klasika kakvi se više ne snimaju.

Stoga pompozna pojava teme (podupire je umjetni zbor), koja se prije toga jedino mogla čuti u uvodnim filmskim scenama, a sada pobjednički ističe Royevu figuru na drugom krovu dok se Deckard bori da ne padne, ostavlja dojam da je glazba u filmu konačno postala glazbom.

Ipak, Scottu su se producentski prepravci gadili, pa je iz redateljske verzije, napokon prezentirane 1992. godine izbacio i voice-over i sretni kraj, još otvorenije sugerirajući kako je i Deckard replikant.

Vi ste profesionalni lopov Charles Deckard, unajmljen od nekakvog bogataša da iz New York-škog muzeja povijesti ukradete nekakav artefakt za koji kasnije ispadne da je Pandorina kutija.

HARRISON FORD je Rick Deckard, plaćeni lovac na replikante Od 28 rečenica predviđenih u scenariju ja sam izbacio 25, zadržao tri i dodao još jednu, to je sve.

No, taj Diablo je imao uz to i zastrašujuće dobru (prvi dio) i predivnu (drugi dio) glazbu, očaravajuću atmosferu i jaku priču (posebice u filmićima), pamtljive sporedne likve (možda najviše ona dva centimetra piksela kojem su promijenili ime iz Sean Connery u Deckard Cain) koji su držali mnoge ljude (i mene jadnog uključujući) prikovane za monitore do dugo u noć, uporno odgađajući taj " last kill ".

Završna sekvenca u kojoj se Deckard obračunava s replikantima Prisom i Royem, te od lovca sâm postaje progonjena zvijer, ispunjena je nizom različitih glazbi.

Vezana uz zbivanja na ulici, pa i uz putujuću reklamu koja povremeno prolazi iznad krovišta Sebastianove zgrade, orijentalna glazba će sve češće postajati dijelom scene u kojoj Deckard panično bježi pred Royem.

Da li je to i dalje glazba koja se čuje s ulice (Deckard iz unutrašnjeg bježi u vanjski prostor penjući se po izbočinama zgrade i pokušavajući spas naći na krovu) ili je to umetnuta neprizorna glazba teško je odrediti, jer je izvor nevidljiv.

Deckard i Rachel su ostali živi (barem za neko, u filmu neodređeno vrijeme), a njihov glazbeni broj, sazdan od iste teme, ne završava pompozno, nego negativnim klizanjem, kao da se gasi.

Za interpretaciju je vrlo bitno je li Deckard i sam bio replikant, no to pitanje ostaje otvoreno jer film nije ponudio određen i jasan odgovor.

SF, 1982., R: Ridley Scott, Gl: Harrison Ford, Rutger Hauer Ford je Deckard, istrebljivač koji lovi replikante u nekom budućem svijetu.

Deckard je u susretu sa Pandorinom kutijom dobio neke posebne moći da kada ubije neprijatelje iz njih vuče neke orbove koji mu daju zdravlja i sposobnost da prži neprijatelje vatrenim kuglama, pa tako kada ubijate hrpe neprijatelja pre moćnom sjekirom, zdravlje će te puniti sa lakoćom i nikada ga neće manjkati.