(mali ulomak iz Dedijerova dnevnika - Vladimir Dedijer - srpski partizan pri Vrhovnom Stabu poslat u Kairo na lijecenje - suocava se sa brojnim cetnicima koji su pod zastitom Britanaca)

Veliki izazov bilo je postavljanje kostimografije koju potpisuje briljantna Danica Dedijer.

Ako je suditi po izvanrednim odabirima kostima Dedijer je svoju Medeju smjestila u kontekst strastvene Sicilije iz 40 - tih i 50 - tih godina prošlog stoljeća.

Najzad je čvor rasekao Dedijer, koji je postavljen za glavnog urednika Borbe: Rešio sam pitanje Titovih depeša stavljene su na prve stranice. I tako su, umesto tradicionalnih uvodnika na značajne teme, na prvo mesto došle čestitke Titu i od Tita, koje niko i ne čita, jer sve liče jedna na drugu: novine su platile ceh.

Čujić piše još uvijek na staroj češkoj pisaćoj mašini na kojoj je svojedobno pisao popularni srpski historičar Vladimir Dedijer.

Taj pisaći stroj postao je čuven nakon što je Dedijer pred sami raspad Jugoslavije prodao dokument njemačkom Der Spiegelu u kojemu je otkrio kako je ustaški stožernik Fedor Dragojlov naredio njemačkom poručniku Kurtu Waldheimu da se strijeljaju srpski pobunjenici na Kozari.

Nakon četrdeset pet godina rada u velikim institucionalnim kazalištima osnivam neovisnu teatarsku grupu Manje je više, koju osim mog stalnog autorskog tima, Ivice Prlendera, Danice Dedijer, Nevena Frangeša, sačinjava pet vrsnih glumaca: Goran Grgić, Nataša Dangubić, Hrvoje Klobučar, Žarko Savić i Filip Riđički.

Dopustite uz ovu predstavu, koja je vjerujemo novo zanimljivo postignuće SCENE GORICA (polu) šaljivu opasku: kako su redatelj i glumci te kostimografkinja Danica Dedijer vezani uz HNK, možemo reći da je ovo mali HNK u Velikoj Gorici.

Opasne knjige sadrže opasne tajne; tek one zahtijevaju policiju koja čita tekst, na čemu je inzistirao i Stevan Dedijer, ali s malo uspjeha.

Nagrada za najbolju kazališnu scenografiju dodijeljena je Darku Petroviću, a za kostimografiju Danici Dedijer.

O festivalskim nagradama Marul, koje se dodjeljuju u devet kategorija odlučit će peteročlani žiri u sastavu: Aida Bukvić, Danica Dedijer, Ratko Glavina, Luko Paljetak i Georgij Paro.

Vladimir Dedijer je u Americi postao član Raselovog suda, a zatim i predsednik istog suda koji je ispitivao ratne zločine u Vijetnamu, kršenje ljudskih prava u Latinskoj Americi i niz drugih.

U kinu Vladimir Nazor igrat će je članovi kazališta JAK iz Maloga Lošinja, glazbu je napisao Alfi Kabiljo, kostimografkinja je Danica Dedijer, scenograf Hamo Čavrk, a koreografkinja Đurđica Kunej.

Nositelj projekta Gradske straže, Turistička zajednica Grada Dubrovnika, naručila je ljetne i zimske stražarske odore što ih je kreirala kostimografkinja Danica Dedijer " Stražari " su prošli obuku držanja oružja te ophođenja s turistima

U operaciji na Sutjesci izgubio je svoju ženu, Olgu Popović-Dedijer, koja je bila šef hirurške ekipe Druge proleterske divizije.

Dubrovačke gradske stražare obučila je Povijesna udruga Ragvseum, a kreatorica kostima, koja je nadahnuće našla u odjeći 16. stoljeća, bila je priznata kazališna kostimografkinja Danica Dedijer.

Najzad, o tome svjedoče i desetine dokumenata koje je Arhivu Slovenije zavještao Titov zvanični biograf Vladimir Dedijer.

Na tome je radio i Jevto Dedijer čija je knjiga Hercegovina bila dosta čitana i u našim stranama.

Živi scenski pokret Marka Boldina osigurao je i redatelju Krešimiru Dolenčiću ocjenu više, no spektakli uz kakve ga obično vezujemo imali su tek razumijevanja u doslovnosti i šarenilu kostimografije Danice Dedijer-Maričić.

Njegov otac Jefto Dedijer bio je docent geografije na Beogradskom sveučilištu, a brat Vlado poznati povjesničar i biograf Josipa Broza Tita.

A kostimografija Danice Dedijer duhovito se našalila, pretvarajući se kao da je obišla sva kontejnerska mjesta u gradu i odabrala odgovarajuće ruho za dotičnu vrstu uprizorenja kojemu je osnovni cilj izazivanje ugođaja što doslovce potiče na povraćanje.

Vlado Dedijer je posle rata odlikovan Ordenom partizanske zvezde prvog stepena, a imao je i čin potpukovnika JNA u rezervi.

Publicistika: 1. Špijun kojeg smo voljeli - autobiografija, Stevan Dedijer (V. B. Z.) Stevan Dedijer bio je fizičar, novinar, urednik, diplomat, član Švedske akademije znanosti, poliglot i utemeljitelj koncepta poslovnog obavještavanja (business intelligence).

Deda mu je bio pravoslavne vere i slavio je Đurđevdan dok mu fratri ne zabraniše, kako tvrdi Dedijer.

Osobna iskaznica predstave: Vlaho Stulli: Kate Kapuralica, oliti Kate Šigureca Na spliski pribacija Vanča Kljaković Premijera: HNK Split, 21. studenoga 2002. u 20 sati Redateljica (i dramaturška obrada): Ivica Boban; scenografkinja: Vesna Režić, kostimografkinja: Danica Dedijer; stručni suradnik za glazbu i jezik/napjevi starog Splita i Dalmatinske zagore: Ljubo Stipišić; scenska glazba: Mirko Krstičević; oblikovanje svjetla: Zoran Mihanović; scenski pokret: Ivica Boban; videoprojekcije: Goran Škofič; oblikovanje tona: Damir Punda; asistentica redateljice: Marica Grgurinović Osobe: Luka Šigureca (Josip Genda), Kate, njegova žena (Zoja Odak), Mare, njiovo dite (Snježana Sinovčić Šiškov), Pavica, njiovo dite (Nives Ivanković), Krište, njiovo dite (Robert Kurbaša), Toni, mariner (Elvis Bošnjak), Kuzma (Ilija Zovko), Kančeljer (Nenad Srdelić), Lovre, oštijer (Trpimir Jurkić), Žena iz susidstva (Andrijana Vicković), Antula (Tajana Jovanović), Žena iz susidstva, fina gospoja) Zlata Kovačić

Došao mi je Vladimir Dedijer iz Beograda i donio mi tekstove Milovana Đilasa, koje sam ja objavio u VUS-u.

Možda malo može pomoći i cijenjeni Srbin s dna kace Stevan Dedijer.

Odabir kostima Danice Dedijer ostao je samozatajan, ali scenski funkcionalan i koloristički točan, i kao i ostali elementi predstave potpuno predan promišljanju cjeline.

Nažalost, osim brojnih rekvizita, izvrsne minimalističke glazbe dua Silence, sigurnog kostimografskog doprinosa Danice Dedijer i već poslovično briljantne, igrajuće scenografije studija Numen, Pandur glumce nije snabdio primjetnim režijskim nitima vodiljama pa se unutar brojnog ansambla moglo primijetiti da se svatko snalazi kako zna i umije, s već dobro poznatim rješenjima iz ladica i vrlo malo zaraznog glumačkog žara i radosti igre.

Svjetlo i kostimi (Zoran Mihanović, Danica Dedijer i Irena Sušac) u međusobnom su skladu, zlatni sjaj faraonovih odaja, hladne boje svećeničkih halja, i etiopsko roblje koje dolazi iz neke druge priče, tri su elementa vizualno suprotstavljena, jednako kao i u drami.