Neki dan sam spremala u kući... sada više nekoj našoj vikendici do prije koju godinu bakinoj i djedinoj... i pronašla dedinu diplomu s faksa i index.

Oce decec dedinu i japinu Hrvatsku iz 40 - tih godina, a to nebu dobil, pa da se postavi na glavu

Brzo smo se snasle uz dedinu pomoc, naravno i posao je bio gotov...

OOOoo hvala trzan za informaciju o zalesini, ja imam vezu u Dedinu i jave mi cim se sta pojavi no zasada nikakve dojave, a ti obavezno napiši ovdje čim se pojavi bilo šta. dobre su i russule, a i boletus erytropus, nista ne ostavljamo u šumi konzumiramo sve sa zadovoljstvom

Pošto sam se nažalost prekasno sjetio da iskoristim dedinu memoriju, album sam dopunio obradama poznatih zagorskih melodija koje sam pak izabrao vođen nekim subjektivnim, unutarnjim blues kriterijem.

eto... jučer smo ja (magarac), burajz, otac i deda otišli malo u selo van... (ipak je subota jebiga) da gledamo lijepe djevojke koje će nam jednog dana otac odabrat za žene... i tako mi malo popili domaće rakijice... da otac skupi hrabrosti prič djevojkama i nas četvero lagano čagamo na trgu u selu... prišla jedna prava pica, rumena, debela... sa pletenicama... došla do mog burajza uvati ga za jaja... ovaj joj se nasmješi ali izgleda da mu se i nije nešto svidjela jer pica je otišla sa masnicom ispod oka (takav je običaj... pokazat djevojci da ti nije stalo do nje udrcem u oko, čelo, arkadu, zube, vaginu ili nos.. nije mjesto bitno.. bitno je da je iz petinih žila). eh.. što volim običaje na svom selu.. mislim... jebiga, nemožete se drugačije odbranit od nasrtaja pičaka željnih kurca... znate i sami kako je u hrvatskim selima gdje mladih žena jednostavno ima pretjerano puno, jer nijedna ne želi otić studirat u grad, nego se posveti kiseljenju mljeka i drobljenju kukuruza da se piliči nebi zagrcnuli. dobro, udaljio sam se previše s teme... dakle, nas četvero čagamo onako u mjestu i onako brzo nogama radimo.... oko vatre... pa ono malo OPSA SA... pičke okolo cijuču JU JU JU... i svi skačemo čili, vedri i veseli... dođe nova pička... ovaj puta ošla do moge đede.. on jebiga zauzet spolovilom moje babe pa zamračio i nabio joj štaku u čvalje da joj je izašo na jedno prosto mjesto i izgledalo je kao da više nije curica (hi hi hi... deda je baš " lood ")... i eto.. konačno došla cura i do mene... ali jebeno mršava, sa nekim čudnim bojama na noktima (definitivno to nije bila prirodna boja noktiju)... nešto kao da je crveno... ali nije mi se učinilo da je boja cikle.. ne znam ni sam više... zamastila oči nekim ugljenom... ma užas.. sise ogromne a ona mršavica... jebeno sam se skoro izrigao... mislim da je čak bila plavuša... pogledam joj nogice, kad ono ni dlačice... sad se ja zapito " jel to uopće žena ili lutka? "... uzmem dedinu čakiju i zabijem joj duboko u desni guz... tada sam shvaio da je ipak bila živo biće... ključna riječ je BILA.... i ništa... mi nastavljamo sa čagom i EVO NJE.... znate, u našem selu je običaj da ti pica donese pecivo da bi time osvojila tvoje tvrdo srce... kad sam ja vidio to pecivo, te rumene debele obraze... te dlakave noge... te malene brčiće koji se me gledali ispod njenog dihala... i iznad njenog dihala.. zavisi jel diše na usta ili nos... obrve prave, spojene.. debele... pjegice na obrazima... čerape navučene do koljena (onakve debele kakve i meni baba štrika... samo duže malo)... nacandurena dukatima oko vrata...

Odmah se sjuri, bez pozdrava, u dedinu sobu, brlog, i ponavlja: Dedaaa, bušilica Uzmi sâm kaže deda, a Teo odmah pada na koljena i zavlači ruku ispod kreveta gdje deda drži dva kovčega s alatom.

Međutim, to očito nije poznato i inozemnim medijima, koji upravo tu fotografiju koriste kako bi pisali o spomenutom nacisti, a The Sun je otišao i korak dalje pa je pod Dedinu fotografiju potpisao kako je riječ o Milivoju Ašneru, ratnom zločincu za kojim se još traga zbog zločina iz 1941. godine.

Može mu se učiniti da je u dedinu vinogradu isuviše bodlji.

U iskopan rov za obranu brat i ja zakopali smo " Tanđaru ", nešto bombi i dedinu lovačku pušku, spalili sve pozive na straže i rasporede pa lagano u utovar.

Prije ručka su se malo i poriječkali, zatim sam vikala na njih, pa je Brunči otišao u " dedinu " sobu demonstrativno, a starijem je bilo žao pa je otišao k njemu.

Župa Delnice u svom sastavu ima i dvije područne crkve i dvije kapele: U Marija Troštu crkva BDM Utješiteljice, u Lučicama crkva sv. Josipa, te kapela sv. Antuna Padovanskoga u Dedinu.

Subotnji program počet će jutarnjim okupljanjem kod doma Svetog Marka u Gornjem Gradu u 9 sati, odakle se prema Kalniku kreće kroz Sv. Helenu i Dedinu, uz posjete prigorskim klijetima i degustaciju autohtonih delicija.

eeeej ljudi ja sam upravo dola s treninga nazalost morala sam ici a tak mi se uopce neda bile smo ja Kneza i Paula sad malo vani i zvali smo paulinog dedu i ja tam nekaj srala da se hocu skinut i da me bas napaljuje daj zabri dedinu facu kad je to cuo i jos smo tam nekima roktali na telefon i tak u petak ujutro idem u cesku ali bas mi se i neda jer se moram dignut negdje oko 5 mislim u pet ujutro UZAS vec mi je dosta svih ti putovanja nema nis posebno novo... Neznam kaj bi jos imala pametnog za reci tak da vas sve pozdravljam i saljem velike puse, a najvise Knezi, Bubi, Pauli, bagi i Slatki pozz

En arhe en ho patobLogos - a ne patologos kako neki falsifikuju, skidajući Dedinu sliku pre vremena - a taj Logos iskoni be u pizdi mile matere: Crna Rupa

Histories Naturelles (Prirodoslovlje) jest detaljno istraživanje flore i faune, koje podsjeća na botanička istraživanja devetnaestog stoljeća, dok njezine pokretne slike nude susrete s prirodnim pojavama u stvarnom vremenu, kao kada se primjerice sunce spušta iza doline Kupe ili zvuci prometa ispunjavaju okoliš Zelenoga mosta u Dedinu, sagrađenoga iznad autoceste Zagreb-Rijeka da bi sisavci mogli slobodno prelaziti iz jednog nacionalnog parka u drugi.

Nikada nije sama, a ima i bakinu i dedinu ljenguzu labicu od koje uči kako se treba ponašati jedna fina, pseća dama.

Vise me cudi kako su vozaci poput krastavca ili Glocka npr., ostali u svojim momcadima, a dok su puno zvucnija imena, da tako kazem, izasla iz F1. Ova sezona nam daruje pregrst svega sto gledatelj prizeljkuje, pa uz prvu pobjedu Kimijevu koju cekamo, ili Dedinu, cekamo i nanovo budjenje Buttona, sa bratskim setupom.

Smatravši da pisac mora govoriti u nečije ime, autor knjige Predrag Milojević, sam je ispričao dedinu priču.

Dalje, tko zna koga još ima gore, možda je tamo neki potencijalni kupac za onu dedinu bačvu, možda tamo netko zna dobrog majstora za popravak ' flekserice ', možda ima i malo roštilja...

Zaista, kad bih prodao dedinu bačvu ne bih je više morao premještati iz jednog kuta podruma u drugi.

Doduše, ja kad sam prebacivao dedinu liniju na sebe (Optima je isto u pitanju), jednostavno sam otišao tamo s dedinom osmrtnicom i svojom osobnom, i prebacili su liniju na mene, s tim da mi je došao i jedan račun razlike unutar mjeseca, koji sam ja najnormalnije ja platio.

A kada će braća košutić doniti dedinu ŠAPKU iz beograda da je jure šundov stavi najprije braci, pa onda seki i na kraju generalu franji na glavu

IvanGNR: 14,1 nije isto kao što i 14,01 ali dobro to ne umanjuje dedinu vrijednost... svaka čast nisam ni ja puno bolji a 40 god sam mlađi..

Izrađen je ručnim radom od stupane vune, a po mojim istraživanjima i radu na emisiji »Ž ' rjoafka«, sigurno je da se nosio u Kupskoj dolini, Delnicama, Crnom Lugu, Dedinu i Zalesini.

Zamolila bih dedu, da mi objasni koja gorka iskustva ima njegov Ferdelji u vođenju velike kompanije? kad je Ferdelji napustio bivšu dedinu firmu i zbog čega?

Za Križevce smo kroz selo Kalnik, zatim Kamenicu, Kalnički Potok, Donju Dedinu išli redovnom stazom 16 do Lipovćice i groblja U Križevcima.

I tako smo mu Keke i ja odlučili pomoći da postane slavan i KABOOOM, ima koncert danas kod nas.Pozivamo vas da dođete slušati jer je stvarno wunderkind.Naravno, ulaznice si morate platiti, ali nije skupo kojih 500 kn, a možete i dodati dobrotvorni prilog za dedinu devu.Taj dobrotvorni prilog mora biti takav da je stvarno dobrotvoran, dakle ne ispod 100 kn

Danas mi ja baka skoro umrla.ima rak.od glave do kuka na većini organa.ovo pišem jer me smiruje.jer je lijepo s nekim podijeliti ono što osjećam.a osjećam se bespomoćno.i usamljeno.sjedim ovdje za kompom i pišem ovo dok ona leži u krevetu.... bojim se probuditi sutra, jer znam kakve vijesti me možda čekaju.užasno se bojim.bojim smrti.činjenica je da će ona umrijeti.tata mi je rekao da misli da neće živjet više od 2 tjedna.zar na ovom svijetu ne postoji ništa što ja mogu napraviti?? mora biti nešto ne želim ustati iz kreveta i sutra ići u školu.ne želim ući u svoj prokleti razred i ponašati se kao da je sve u redu.ne želim slušati prodike svoje glupe profesorice o 3 iz matematike jer sam ponovo uvidjela da postoji toliko važnijih stvari od ocjena. želim biti s njom.sjediti pokraj njenog kreveta.satima.samo sjedititi.hraniti ju i pomoći joj kako god mogu.želim vidjeti dečka.želim da me zagrli i da plačem u njegovom zagrljaju.želim da mi kaže da me voli i da uz njega zaboravim na sve.želim biti bilo gdje osim ovdje gdje sam sad.želim paket novih maramica jer sam ove potrošila.užasno me pogodilo kad je deda umro.a s njim nisam bila toliko povezana.zato se sada užasno bojim.kako ću prihvatiti bakinu smrt koja mi toliko znači, ako sam dedinu onako prihvatila? i zašto ona mora biti bolesna samo 2 godine nakon što je on umro? i nemojte mi u komentarima pisati kako će sve biti u redu jer neće.i nije.budimo realni.želim znati zašto sam ovoliko slaba? zašto moram cmizdriti i time otežavati situaciju svima oko sebe? i zašto mi se od same pomisli na sve ovo povraća? jer, danas sam opet povraćala.bože, zašto ja pričam o sebi? ja sam ovdje najmanje bitna.imam baku s najboljim smislom za humor i koja radi najbolji domaći kruh.koja ima najnježniju kožu na svijetu, najljepše naborano lice i pogled koji je još nedavno bio pun energije.nježan glas koji vas jednostavno umiri.iskern osmijeh.koja razumije sve moje pubertetske ispade i koja me SVAKI put pita za dečka iako ima hrpetinu svojih problema.žena je legendarna.uvije je bila ispred svog vremena i sad je ispred našeg.ona je moja meli genije.ne želim ju izgubiti.ne želim da nestane.želim ju zadržati u svom životu koliko god je to moguće.iako je to sebično.sebično jer ju užasno boli i kad bi umrla ta bol bi prestala i ona bi bila sretna.al ja sam sebično razmaženo derište i neželim ju pustiti.želim da me dočeka svaki puta kad dođem i da mogu zagrliti njezino malo, krho tijelo.ponekad se bojim zagrliti ju jer je sitna... mršava i poniska, ali užasno energična.

Onda je jedna zagrizla na dedinu udicu, a ja sva sretna i ponosna, popela se na neki brežuljak (20 cm visine), digla ruke i zaderala se " Moj deda šampinjon