mozda ce nekima zvucati cudno, mozda cu ispasti glupa, ali biti cu iskrena.... nikom to nisam rekla (a po prirodi sam otvorena osoba), jer se sramim i jer se bojim da me nitko nece shvatiti... zato cu to reci vama, moji blogeri, jer ste se pokazali toleranti, topli i iskreni.... dakle, ne volim duhove iz proslosti, ne volim racune koji nisu cisti... radi se o mom bivsem s kojim sam provela 7 mjeseci u vezi. gazio me kao nitko do sad, i da me netko pita sada sto sam voljela na njemu, nebi znala reci. nije imao niti jednu kvalitetu. pio je SKORO STALNO, nikad nije imao lijepu rijec za mene, nije htio sex (stalno mu se gledala televizija), cak se nije htio ni maziti. nekoliko puta mi je cak kroz salu (sto sad s otvorenim ocima nikako ne opravdavam) rekao da djecu dam tati.... kao da je to neka stvar ili nesto.... vjerojatno me prihvatio jer relativno ok izgledam i majstor sam u kuhinji. kad je bio gladan, deedee je skakala.... zadnja kap kojom je prelio casu bila je kad je mojoj vjencanoj kumi slao poruke da ga pali, na sto je ona isti tren popizdila i rekla meni... rekao je da je sve bila sala, a ja, umorna od trazenja idealnog muskarca pokusala sam preci i preko toga. i tako je trajalo otp 2 tjedna, a ja sam svaki put kad sam pogledala njega, vidjela sam svako slovo poruke koju je poslao mojoj kumi.... za njegov rođendan napravila sam mu veceru (pohala zagrebacke i napravila rizicu sa paradajzekom i paprikom) i kupila nike tenisice. cijeli je dan proveo sa frendovima i nalio se. kad sam dosla ja sa rođendanskim paketom, vec je bio umoran. najeo se, probao tene i rekao: okej su, i otisao spavati..... dok sam lezala pored njega, mislila sam: glupaco, dosta ponizenja... toliko tipova mi se u to vrijeme upucavalo, a ja sam odabrala bas njega. i pokupila sam svoje stvari, obukla se i otisla. tada je nastupio kraj. neko vrijeme se pravio da ne kuzi, onda je prestao zvati, pa nakon tjedan dva poceo s uvredama, bio bezobrazan i bahat.... sve sam to fino podnosila, jer ipak, rijesila sam ga se.... nakon toga me nekoliko puta zaprosio, kleo se da se promjenio i da nikog toliko nije volio.... nisam se dala, i da se razumijemo, nakon njegovog rođendana prema njemu vise nisam osjecala apsolutno nista.... ne odgovaram na njegove poruke, samo ih uredno brisem iz moba.... proslo je sada negdje 2 tjedna, a on se nije javio.... ne pere me nostalgija, sretna sam sto se ne javlja, ali nesto mi nije dalo mira... samo je odjednom prestao sa porukama, nakon sto me zaprosio po ko zna koji put..... poslala sam mu poruku da pitam kako je, i da se nadam da je sve gotovo sada između nas i s njegove strane, ali nisam dobila izvjesce da je poruku primio... mislim, valjda znate i sami taj osjecaj: nije da tu osobu volite kao i prije, ali nebi vam bilo drago da joj se nesto dogodi... i odlucila sam ga nazvati na posao..... okej, sad cete fakat misliti da sam glupa, ali mrzim te osjecaje u tijelu, kad stvarno mislite da se nesto dogodilo.... javio se, i odmah me prepoznao po glasu... malo smo pricali onako pristojno, a onda je krenuo.... kao da je cekao taj dan da ja nazovem da moze reci sve sta zeli... ispitivao me dal me ostavio frajer, kaj je sigurno saznao da imam djecu, odjebao me pa njega sad zovem i tak.... ali nikako mi nije dao da odgovorim na pitanja.... i kad sam ja napokon dosla do rijeci, rekao je da mora ici i poklopio. osjecala sam se stvarno posrano, ali ono STVAAAAAAAAARNOOOOOO POSRANO, jer mu nisam stigla bahato odgovoriti da cu mozda zivjeti sa svojom ljubavi, da obozava moju djecu i one njega, i da sam samo htjela biti pristojna i pitati kako je on.... sad sam jos vise frustrirana, odjebao me netko tko uopce nije imao pravo na to.... kako sam glupa, kako se jadno osjecam... htjela sam biti fina, zadrzati bar neko poznanstvo između nas (meni 7 mj veze nije malo), a on me odpilio kao da sam ga molila da mi se vrati.... dali uopce postoji prijateljstvo nakon prekida, jer uvijek je poslije veze netko povrijeđen??? ali nema veze, ovime sam si samo potvrdila da nisam pogrijesila sto sam ga ostavila.... zbogom Boris, jadan si i bijedan.... takvog prijatelja ni ne trebam......