Nerijetko ulazi u sukobe s odborom - već u travnju prigovaraju mu da nije dovoljno stručan u jezičnoj izobrazbi glumaca, te traže da pronađe učitelja deklamacije, mimike i kretanja [ 25 ] - u sljedećh deset godina, a naročito nakon definitivnog protjerivanja njemačkih glumaca s hrvatske pozornice, potpuno se posvećuje djelovanju u Zagrebu te kod Zagrepčana postaje omiljeni kazališni glumac i redatelj koji režira sve što se postavlja na scenu.