Ali... to neće ići... jer kad čovjek izgubi osjećaj za svog sugrađanina onda prestaje biti čovjek a nakon toga prestaje bit I revolucionar.Čovjek kao entitet treba da teži ka potpunoj slobodi, Slobodan I zadovoljan, autonoman, neovisan a opet u skladu sa moralnim I prirodnim vrijednostima koje nas kao takve određuju... zamislite društvo u kojem su ljudi pri takvom stupnju svijesti da nije potrebna represija u bilo kakvom obliku... zamislite društvo oslobođeno glupostima I ograničenjima kojima smo svakodnevno bombardirani... mogu ovo biti utopiske misli ali društvo u kojem živimo na rubu je ponora i činjenica je da je kapitalizam organizam ili bolje reći tehnokratsko čudovište koje je satrlo svaku mogućnost napretka ljudskog roda (automobili bi več odavno bili pokretani na vodu ili neki drugi obnovljivi resurs), mogućnosti oko nas su velike ali smo u nemogućnosti da ih realiziramo jer smo pod paljbom od strane savršenog neprijatelja koje je infiltrirano u svaki aspekt naših života, tako postoje eko autonomne kuće koje koriste sunce, vjetar, obnovljivu vodu, interne botaničke ćelije, elektro magnetske motore I sl... ali ne, ti moraš svaki mjesec platit račun za vodu/struju, ti moraš platit internet da vidiš sise glupača sa estrade, ti moraš svojih 8 - 12 sati dnevno dati drugome da preživiš, ti moraš biti rob da bi živio, moraš se pokorit tehnokratima I kripto neo-conovima, moraš čitat laži 24 sata jer to je štivo za odgoj, to je model tvog asimiliranja u matricu, jer ako razmišljaš, istražuješ, donosiš zaključke, uspoređuješ I promatraš onda si opasan I trebaš bit eliminiran.Ja kažem čovječe kreni prvo od sebe, pokreni proljeće u svoj glavi, oslobodi se, baci televizor kroz prozor, razmišljaj svojom glavom, istražuj jer ti nisi odjeća koju nosiš, ti nisi automobil kojeg voziš, ti nisi novac u tvom novčaniku, ti nisi račun na banci, ti nisi marka mobitela, oslobodi se udahni duboko, probudi se iz dugogodišnjeg sna.. Moglo bi se reći da su naši roditelji živjeli svoj život jer su živjeli u jednom pitomom, miroljubivom društvu, mnogo jednostavnijem I slobodnijem, nama je teško jer mi smo generacija X (naravno nama probuđenima) jer danas vi nemate 2 čovjeka na ulici s kojim možete normalno razgovarat, razmjenit ideje, bit života današnje omladine 90 % je dobro popit, pojest I jebat, a da ne govorim o problemu zasnivanja obitelji u ovakvom sistemu, imati dijete u ovakvom društvu je ravno smrtnoj presudi jer jednom kad imate dijete vi ste 100 % odgovorni a činjenica je da vi svom djetetu danas ne možete osigurat život I budućnost kakvu on zaslužuje.Naše društvo je društvo kroničnih degenerika, tehnokrati su imali jako dobar uspjeh na ovim prostorima, još malo pa će ljudi počet da laju jedni na druge po ulicama.