Za ovaj prikaz povodom četrdesete obljetnice izglasavanja dogmatske konstitucije o Objavi »Dei verbum« čini mi se važnim naglasiti osobitosti njezina prvog poglavlje, koje ujedno predstavljaju i novost u teološkom promišljanju objave.

O božanskoj je objavi, kao što znate, jasno progovorio Drugi vatikanski koncil dogmatskom konstitucijom »Dei verbum« (Božja riječ).

U njoj se ističe kako je Krist dovršitelj Božje objave: »On objavi daje puninu i dovršava je te božanskim svjedočanstvom potvrđuje: Bog je s nama da nas iz tmina grijeha i smrti oslobodi i na vječni život uskrisi«, piše Dei verbum u broju 4. U tome istome broju jasno se naučava: »Kršćanski, dakle, raspoređaj spasenja (ekonomija), kao novi i konačni savez, nikada neće minuti: nemamo više očekivati ikakvu javnu objavu prije nego se u slavi pojavi naš Gospodin Isus Krist (usp. 1 Tim 6, 14 i Tit 2, 13).«

Njihova je uloga odgojiti Crkvu za budući svijet ili posvješćivati Crkvi njezino sutra. Dei Verbum 7 o konteplativnoj svetosti.

Konstitucija Dei verbum II. vatikanskog koncila opisala je Objavu kao čin, kojim se Bog osobno očituje ljudima.

Dakle, autoritet materijala u fusnoti, u kontekstu u kojem je naveden, nosi autoritet enciklike u kojoj se nalazi. (Ovo također vrijedi i za fusnote u dokumentima ekumenskih koncila, vidi npr. fusnote citirane u Dei Verbum 11, potvrđujući nezabludivost Svetog Pisma). 26 Pope Pius XII, To Plenary Session of the Pontifical Academy of Sciences, Nov. 30, 1941, (Irondale, Ala.: Eternal World Television Network); http://www.ewtn.com/library/PAPALDOC/P12PLEN.HTM, Internet, accessed July 24, 2005. 27 B.

Pneumatologija se, prema naputku Dei verbum 24, oslanja se više nego ostale grane dogmatske teologije na Sveto pismo, zaključuje dr. Gašpar.

Postavke za teologiju riječi Božje nalazimo kod teologa kardinala Waltera Kaspera koji je govorio o tome prigodom 40. godišnjice konstitucije »Dei Verbum«: »Tek je pastoralnoj konstituciji ' Gaudium et spes ' uspjelo predstaviti da od Isusa Krista i njegove riječi pada svjetlo na stvarnost; od Krista je osvijetljeno i posljednje određenje čovjeka, smisao njegova života, ali i zagonetka boli i smrti (GS 10, 22, 32, 45 i dr.).

Polazište za govor o »objavljenom moralu« nije klasični i uobičajeni govor, nego se temelji na nauku II. vatikanskog koncila, i to njegovoj dogmatskoj konstituciji o božanskoj objavi »Dei Verbum«.

Osim izravnih kontakata s drugim kršćanskim Crkvama i crkvenim zajednicama radi pozivanja da pošalju svoje promatrače na Drugi vatikanski sabor, Tajništvo je, kao pripravno saborsko povjerenstvo, priredilo i Saboru predstavilo nacrte budućih saborskih dokumenata o ekumenizmu Unitatis redintegratio, o nekršćanskim religijama Nostra aetate, o slobodi vjere Dignitatis humanae i, zajedno s doktrinarnim povjerenstvom, dogmatsku konstituciju u Božjoj objavi Dei Verbum.

Nakon utvrđivanja kanonskih tekstova Novog zavjeta, dokument Dei Verbum II.

Evanđelja su najvažniji i najopširniji izvori za upoznavanje Isusa, i neupitna je povijesna pouzdanost evanđelja (Dei Verbum, 19).

13. Bogu objavitelju treba odgovoriti " poslušnom vjerom ", kojom čovjek čitava sebe slobodno Bogu izručuje (Dei Verbum, 5).

Vatikanski Sabor:« Posla naime Sina, vječnu Riječ, koji prosvjetljuje sve ljude da se među ljudima nastani i da ih uputi u najnutarnjije tajnosti Božje. »(Dei Verbum, 4).

Drugi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji Dei Verbum o božanskoj objavi kaže: Sveto pismo je Božji govor, jer je pod dahom Duha Svetog pismom ustaljen; a Sveta predaja riječ Božju, koju Krist Gospodin i Duh Sveti povjeriše apostolima, cjelovito prenosi njihovim nasljednicima da je oni - vođeni svjetlom Duha istine - svojim navješćivanjem vjerno čuvaju, izlažu i šire (DV 9).

Drugi vatikanski sabor uči u Dogmatskoj konstituciji o božanskoj objavi Dei Verbum: »On objavi daje puninu i dovršava je te božanskim svjedočanstvom potvrđuje« (br. 4).

Svetopisamski citati u ovom broju Dei Verbum naglašavaju taj radikalni i nužni polaritet.

To je upravo ono što je Drugi va tikanski sabor svečano potvrdio u Sacrosantum conci lium (br. 7) i u Dei verbum (br. 21).

Predavanje o važnosti dogmatske konstitucija o božanskoj objavi »Dei Verbum« održao je dr. Ante Popović, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

O Objavi govori dogmatska konstitucija Dei Verbum (DV).

Četiri su stožerna dokumenta Drugoga vatikanskog koncila, koje treba povezivati s nastojanjima nove evangelizacije: Pastoralna konstitucija o crkvi u suvremenom svijetu »Gaudium et spes« (Radost i nada), Dogmatska konstitucija o Crkvi »Lumen gentium« (Svjetlo naroda), Konstitucija o svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium« (Sveti sabor), te Dogmatska konstitucija o Božanskoj objavi »Dei verbum« (Božja riječ).

3 Ovo je možda najdramatičniji primjer toga dokle sumnja u povijesnu nezabludivost Svetog pisma može dovesti, iako postoji i pregršt manje dramatičnih primjera koji u konačnici dovode u sumnju istinitost povijesnog izvještaja danog u Evanđeljima i Djelima apostolskim, čak i unatoč tome što je Dei Verbum eksplicitno utvrdio njihov povijesni značaj: Sveta Majka Crkva čvrsto je i s najvećom postojanošću držala i drži da četiri navedena Evanđelja, kojih povijesnost bez sustezanja tvrdi, vjerno predaju ono što je Isus, Sin Božji, dok je živio među ljudima, za njihovo vječno spasenje zaista učinio i učio sve do dana kad je bio uzet (usp.

Od četiriju konstitucija, dvije su dogmatske: »Lumen gentium - Svjetlo naroda« o Crkvi i »Dei Verbum - Riječ Božja« i božanskoj objavi, dok su druge dvije mješovitog karaktera.

" U svojoj dobroti i mudrosti odlučio je Bog da objavi Sebe i da saopći Otajstvo svoje volje kojim ljudi po Kristu, Riječi koja tijelo postade, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu i postaju zajedničari božanske naravi " (Dei Verbum, 2).

On ga vidi u VI. poglavlju »Dei Verbum« u br. 21: »Sve, dakle, kršćansko propovijedanje - kao i sama kršćanska religija - treba da se hrani i upravlja Svetim pismom.« Poslije te tvrdnje poglavlje govori o potrebi prijevoda na moderne jezike, na potrebu dubokog proučavanja svetih tekstova sa strane egzegeta, te naglašava važnost Svetoga pisma u teologiji i konačno preporučuje čitanje Pisma svim vjernicima.

Stoga bi u budućim diskusijama s predstavnicima tih Crkava trebalo više isticati i provoditi ono što je zapisano u Dogmatskoj konstituciji o Objavi »Dei Verbum« II. vatikanskog sabora: da učiteljstvo nije iznad riječi Božje, nego joj služi »učeći samo ono što je predano« (DV 10).

Stoga je vjera, kako ističe Dogmatska konstitucija o objavi II. vatikanskog sabora Dei verbum, poslušni odgovor Bogu koji se objavljuje.

Nove spoznaje o Crkvi, koje je izložio u disertaciji Narod i kuća Božja u Augustinovoj nauci o Crkvi (1951.), te povijesno i personalno tumačenje Božje objave, do kojeg je došao proučavajući svetoga Bonaventuru u habilitacijskom radu, pomogli su Ratzingeru, da zajedno s drugim teolozima značajno sudjeluje u oblikovanju koncilskih konstitucija Lumen gentium i Dei verbum.

Kada se pažljivije promotri kateheza, ne postoji ni tračak sumnje da se ona vrši treba se vršiti uz čitanje Biblije, ne suprotstavljajući razumsko čitanje teološkom čitanju, ne određujući ga prezrivo intelektualnim, već kao poslušnost vjere željene od Boga koji sam ne odbacuje poštovanje razuma. (Dei Verbum 5).

Dogmatska konstitucija o Božjoj objavi Dei Verbum)... ' Božja se riječ upoznaje tako da je se čita i sluša... ' Slušati i razumjeti riječi Svetoga Pisma može se jedino ako uz proučavanje Duha Svetoga molimo za prosvjetljenje... jer je Biblija pismo pisano nadahnućem Duha Svetoga.