Konstitucija Lumen Gentium Drugoga vatikanskog sabora opisuje Crkvu kao »puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga« (br. 4) u kojemu se odražava otajstvo Božje.

Tu se kaže: »Njihov život nam je primjer, njihov zagovor pomoć, zajedništvo s njima izvor pravoga bratstva.« Moglo bi se jednako tako navesti i cijelo 7. poglavlje dogmatske konstitucije o Crkvi »Lumen gentium«, u kojoj II. vatikanski koncil govori o nasljedovanju, čašćenju i zagovoru svetih na nebu.

Drugi vatikanski koncil priznao je stupnjevitu i distanciranu crkvenost unutar same Katoličke Crkve kada je u Lumen gentium, br. 14 istaknuo kriterije crkvenosti odnosno pripadnosti Crkvi.

Vatikanski koncil kaže o svetosti i o putovima za ostvarenje svetosti: Lumen Gentium 5 o svetosti.

Važna je izgradnja tijela. Lumen Gentium 11 o jedinstvenom pozivu na svetost zato što je svetost za sve sjedinjenje s Kristom.

Drugog oblika svetosti nema. Lumen Gentium 13 o raznolikosti poziva.

To je bogatstvo dara Božjega i mogućnosti sjedinjenja s Kristom. Lumen Gentium 42 o specifičnosti hoda.

Uvijek treba kroz darovanost osobe gledati ljepotu dara za zajednicu [ ]. Lumen Gentium 50 o ulozi svetaca u procesu svetosti.

Oni su slava Crkve i izvor milosti za druge. Lumen Gentium 41 jedina svetost i različiti putovi.

Tako saborski perit i jedan od tvoraca konačne verzije Lumen Gentium G.

Dekret Unitatis redintegratio moguće je na ispravan način razumjeti samo ako ga se proučava zajedno i u ekleziološkoj povezanosti s Dogmatskom konstitucijom o Crkvi Lumen gentium koja je na Saboru usvojena istodobno s Dekretom o ekumenizmu.

Stoga je Crkva u pripuštanju svećeničkom redu uvijek poštivala taj način djelovanja svojega Gospodina i Učitelja i držala ga »trajnom normom«, o čemu svjedoče i dogmatska konstitucija »Lumen gentium« (br. 28) i dekret »Presbyterorum ordinis« (br. 2 b).

U taj su izbor uključeni i oni koji kasnije nastavljaju poslanje apostola da predstavljaju Krista Gospodina i Otkupitelja (Lumen gentium, br. 20 i 21).

Upravo mi se u konstituciji »Lumen gentium« svidjela rečenica koja kaže kako »Duh pomlađuje Crkvu«.

21. Pojedini sakramenti Crkve koja je u Kristu sakrament najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (Lumen gentium, 1 i 11), jesu sredstva susreta s Kristom čovjekom, kao sakramentom Boga, koja je sredstva Krist udijelio Božjem narodu koji je na putu.

Rubrika Iz riznice II. vatikanskog koncila posvećena je dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium.

Od Drugog vatikanskog koncila preuzete su u cijelosti sve konstitucije, osim Lumen gentium, a iz dekreta samo važni dogmatski i moralni izrazi.

Sveti je Otac protumačio i tvrdnju II. vatikanskog sabora o vjeri: " Sveti Božji puk... ne može pogriješiti u vjerovanju " (Lumen Gentium): " Ako želiš znati tko je Marija, obrati se teologu i on će ti protumačiti, a ako želiš znati kako voljeti Mariju, hodi Božjem puku i on će te dobro poučiti. "

Pritom ona nije bila, kako kaže Drugi vatikanski sabor (Lumen gentium, 56), " pasivan instrument u Božjim rukama, nego je sudjelovala u spasenju čovjekovu slobodnom i poslušnom vjerom ".

No što je više prilagođujemo »za nas« to nas ona manje privlači i to zato što svi jasno osjećaju da se ono bitno sve više gubi. (L ecclésiologie de la Constitution conciliaire Lumen gentium, Congrčs d études sur le Concile Vatican II, février 2000) Danas se možemo pitati postoji li uopće jedan [ istaknuo prev. ] obred zapadne Crkve; svijesti o jednome zajedničkom obredu više nema.

Na II. vatikanskom koncilu u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi »Lumen gentium« snažno je, premda ne bez dvoznačnosti naglašen kolegijalni karakter učiteljstva i međusobna povezanost pape i ostalih biskupa (LG 22).

Šire odredbe se mogu pročitati u« Lumen Gentium »broj 11 i 35.,« Gaudium et spes »broj47-52. Na što bi trebalo svratiti pažnju?

To katoličko shvaćanje jedinstva Crkve je divno izraženo riječima u dogmatskoj konstituciji o Crkvi »Lumen gentium«: »Snagom toga katolištva, pojedini dijelovi donose vlastite darove drugim dijelovima i cijeloj Crkvi, tako da se i cjelina i pojedini dijelovi jačaju pomoću svega što jedni drugima priopćuju i rade za potpuno jedinstvo« (LG 13).

Dogmatska konstitucija o Crkvi (Lumen gentium Svjetlo naroda), ne ide odozgora, od pape i biskupa, nego od naroda Božjega unutar kojega su pojedine službe, među kojima su i papinska i biskupska, itd.

Upravo Lumen Gentium ističe kako taj jedinstven poziv svaki kršćanin mora ostvarivati prema svojim darovima i službama, u skladu sa svojim životnim uvjetima, dužnostima i okolnostima.

Dogmatska konstitucija o Crkvi - »Lumen gentium« - u broju 28 uči da svećenici »svoju svetu službu najviše vrše u euharistijskom bogoslužju ili sinaksi, gdje radeći kao predstavnici Krista i proglašujući njegov misterij, sjedinjuju molitve vjernika sa žrtvom njihove Glave, i u žrtvi mise prikazuju i namjenjuju sve do Gospodinova dolaska (usp. 1 Kor 11, 26) jedinu žrtvu Novoga zavjeta, to jest žrtvu Krista koji se Ocu jedanput prikazao kao neporočna žrtva (usp.

Treba čitati veliku konstituciju o Crkvi - Lumen Gentium (Svijetlo naroda).

Drugi vatikanski koncil u 8. poglavlju konstitucije o Crkvi Lumen gentium, otajstvo Marijina uznesenja postavlja u okvir Marijina poslanja i to u perspektivi Krista i Crkve.

Cijelo 8. poglavlje Lumen Gentium, govoreći o Mariji, ističe eshatološku značajku Crkve.

Mt 25, 41), u vanjske tmine gdje će biti plač i škrgut zuba (Mt 22, 13 i 25, 30)« (Lumen gentium, 48).