renault @ 24. srpanj 2011 13:51 " mandina@-Nije meni moja mater imala mnogo sta reci.Vidio sam i ja koja je ura.Ne sjecam se, bilo je u skladu sa situacijom.Alli svakako je ona donijela odluku.Moji su se tada i razveli.Moj otac nije sudjelovao u dejstvima po Splitu jer je radio na pomocnom brodu.Vrijeme koje sam proveo u HV pamtim samo po dobrom.Razvodnik Mario Barisic, desetnik Ivan Augustincic, porucnik Josip Smojver, zamjenik ministra obrane RH Zlatko Gareljic, svi vojnici iz 1. pionirske satnije i mnogi drugi.Hvala svima.Znalo se da sam Srbin i da mi je (pokojni) otac bio u JNA.Ponasanje svih bilo je za primjer.Nijedna ruzna rijec ili pogled.Poslije vojske bio sam sa jednim prijateljem na utakmici, naravno na sjeveru Poljuda.I rekao sam da sam Srbin.Odgovor je bio: " Pa sta? Jel navijas za Hajduk? ", " Navijam ", " Onda si nas ". Nakon mnogo vremena sam osjetio da negdje pripadam.Bio sam jedno vrijeme izbjeglica u Srbiji.Gledali su me cudno zbog govora.Nisu me prihvatili.Za njih sam bio ustasa.Mozda ce se Srbi ljutiti sto ja ovako pisem ali sve ovo je istina.Spominjat ce pojedini mozda 1995., " Oluju ",... itd.. Zao mi je.Ali ja osim Hrvatske drugu drzavu nemam.Ovo sto sad zivim nije zivot.Volio bi da mi zivot pruzi jos jednu sansu, da dodjem, da vidim, a onda mogu i da umrem. "