📱 Nova mobilna igra – igra slaganja riječi!
Preuzmi s Google Play 🎯

dekart značenje i sinonimi

  • Sinonimi i slične riječi za dekart, kao i primjeri u rečenici

SINONIMI I SLIČNE RIJEČI

  • frojd (0.65)
  • krouli (0.62)
  • nietzsche (0.60)
  • nietzche (0.58)
  • heraklit (0.57)
  • spinoza (0.57)
  • hajdeger (0.57)
  • montenj (0.57)
  • hegel (0.57)
  • sokrat (0.56)
  • epikur (0.56)
  • šopenhauer (0.56)
  • aristotel (0.55)
  • apostol pavle (0.54)
  • darvin (0.54)
  • prepodobni (0.54)
  • kant (0.54)
  • schopenhauer (0.53)
  • kierkegaard (0.53)
  • platon (0.53)
  • Napomena: u zagradi je koeficijent sličnosti (sličnost s zadanim pojmom) nakon obrade pomoću AI.

PRIMJERI U REČENICAMA

0

U telesnom, što znači i u čulno opažljivom i u čulima koja opažaju, vlada nerazumna, ne-istinita, promenljiva " logika " fluida: " Dekart je više voleo da protumači oset kao rezultat vuče koja dejstvuje na osetljivo vlakno, i proizvodi posledice u ravni mozga i, konačno, u ravni sensorium commune.

0

Dekart, međutim, nije sasvim sklon ovakvom zaključku. (Ta Dekartova nespremnost da nepokretnom melanholičnom duhu odrekne mišljenje, mogla bi da znači da on nije sasvim sklon ni odredbi mišljenja za koju smo upravo pledirali, a koju je on sam belodano " demonstrirao " postupkom meditiranja.

0

Pa ipak, možda baš način na koji je Dekart/meditativni subjekt mislio, možda baš to što je meditirao, što je bio otvoren za događanje misli, potvrđuje ovo određenje mišljenja na koje Dekart nije pristajao.

0

Hoćemo da kažemo da je razmak koji postoji između načina na koji je Dekart shvatao misao (kao sa sobom identičnost) i načina na koji je mislio, a koji je uvek produkovao ne-identičnost mišljenja, potvrda uvida da je on mislio na način protivan njegovoj vlastitoj odredbi mišljenja, da je njegovo mišljenje bilo otvoreno za " događa se da " se neka, bilo koja misao dogodi, ali da je upravo zato moralo biti zatvoreno za ono " šta " se događa te misli.

0

Benjamin, Pariz Drugog Carstva u Baudelairea, nav. izd., str. 52. Prema Gliksmanovim uvidima ovakva promena omogućena je upravo Dekartovom filozofijom: " Dekart oslobađa individuu.

0

Descartes, Recherche de la Vérité, AT, X, str. 513. 14. To što Dekart u ovom trenutku meditiranja isključuje melanholike, svedoči da su žene većisključene iz postupka meditiranja.

0

Dekart, Strasti duše, Beograd 1989, str. 14. 17. Ž.

0

Dekart, Strasti duše, nav. izd., str. 15. 19. M.

0

Dekart, Meditacije o prvoj filozofiji, nav. izd., str. 207. Upor. takođe i R.

0

Za moderan subjekt (subjekt moderne), svako vezivanje istine za svet, za ono što on ne vidi u ogledalu (koje je on sam), svako vezivanje istine za " stvarno " ili, kako Dekart kaže, za " materijalno ", prvi je znak ludila.

0

Prvi moderni subjekt (u Dekartovom smislu), dakle, nije Dekart, nego barokni slikar i njegov pogled; već on koji " otvor oka izobražava do sheme koja je sasvim nezavisna od situacije uslovljene u trenutačnom subjektu, izdaje i obezvrijeđuje svijet ". 26 Svet je i za baroknog slikara, koji je, kao i barokni filozof, melanholičan, izdan i obezvređen zato što nikakav smisao u njemu ne boravi.

0

Jos pre trista pedset godina Dekart nam ga je dao rekavsi: Mislim, dakle, (JA-SVEST-BOG) postojim.

0

Stupiti u svet Druge meditacije u kome meditativni subjekt više nema nikakvih osetila, u kome je umrtvio sve svoje afekte, podrazumeva distanciranje od spoljašnjeg (sveta) koje je toliko radikalno da ovom koji meditira čak i ono što mu je u spoljašnjem najbliže, njegovo vlastito telo, može iščeznuti u nepostojanje (" nemam nikakvo telo "/Dekart /), ili u nešto što mu je potpuno tuđe: " Umrtvljavanje afekata, zbog kojeg malaksavaju oni valovi života koji su izvor afekata u telu, može da poveća distancu od okolnog sveta sve do otuđivanja od vlastitog tela ". 10 Ali, ima li ičeg nerazumnijeg od zatvaranja očiju pred vlastitim telom, ima li ičeg maloumnijeg od sumnje da nešto poput " vlastitog " tela uopšte postoji.

0

Kao što Hamlet ima Horacija, kao što Sigizmund ima Klotalda, tako i Dekart ima Burmana.

0

Zatvorivši oči i uši, zakrčivši sve puteve kojim ga spoljašnji svet dodiruje (" nemam nikakvih osetila ", kaže Dekart), subjekt (ili onaj koji će to tek postati ovom " amputacijom " osetila) je zatvorio svaku mogućnost da u ovom bezformnom, monohromnom i tihom svetu bude uznemiren.

0

Dekart, kao i Moderna, uostalom, sanja san o melanholičnom subjektu, ili, sanja subjekt koji, ukoliko se san ostvari, mora biti melanholičan.

0

Usled beskrajnosti procesa meditiranja, usled nedovršivosti samoproizvodnje, koja ne može da se zaustavi u proizvodu i koja, stoga, ne daje ono što se želi i za čim se traga, nego stalno i uvek iznova produkuje produkciju (Dekart ovde previđa da je produkcija produkt produkcije), i time umesto istosti nudi razliku, na sebe nesvodivost meditativnog subjekta.

0

Dekart, ovde u ulozi alegoričara/usmrtitelja, obustavlja meditativni tok, pozivanjem na očiglednost postojanja Ja kao uvek-već proizvedenog, kao onoga što je uvek/već proizvod, uvek već stvar, a ne učinak vlastite samoprodukcije: " Jer da ja, taj koji sumnjam, koji razumevam, koji hoću - toliko je očito da nema drugog čime bi se belodanije objasnilo ". 53 Ne radi se, dakle, više o tome da se (samo) očiglednost Ja zadobije samoposredovanjem, nego se, obrnuto, radi o pozivanju na uvek već očigledno Ja, koje, pošto je očiglednije i belodanije od svega očiglednoga i belog ko dan, ne mora da zadobija i osigurava ono što već, uvek već ima - samog sebe.

0

Melanholici takođe misle, kaže Dekart, 45 njihova misao je, kao i misao onoga koji meditira odvojena od tela, (percepcije i imaginacije), ali je, za razliku od misli meditativnog subjekta, njihova misao " preprečena ", " zabarikadirana " jednom jedinom mišlju koju stalno misle i od koje nikada ne odustaju; od koje ne mogu odustati, koju ne mogu transcendirati upravo zato što su melanholični, što znači upravo zato što su nedelatni, " utrnuli ", " zamrznuti ".

0

Ona je luda, rekao bi Dekart, zato što ona podrazumeva jedan, homogen, jedinstven svet, svet jedne supstancije, dakle, jedan potpuno neistiniti, nerazuman, ludački svet, u kome bi se govor i mišljenje, usled identiteta uzroka i supstancijalne istosti, strukturirali po istim zakonima, u kome bi pali ujedno i bili " istovremeni ".

0

Na pitanje da li ideje mogu da postoje drugačije nego kao znaci/reči, na pitanje koje postavlja Hobs, nije li ono što Dekart naziva mišljenjem " samo združivanje i povezivanje imena i naziva pomoću glagola ' jeste ', usled čega " zaključci našeg razuma ne govore ništa o prirodi stvari već samo... o imenima pripisanim stvarima "; na pitanje nije li naše mišljenje tek " sastavljanje imena stvari u skladu sa konvencijama " 63 Dekart, sasvim zgranut pitanjem, odgovara odrečno.

0

Kako neko uopšte može govoriti (Dekart ovde već ne bi koristio reč " misliti ") o tome da misao misli samo konvencije, a da se pri tome ne šali?

0

Bez sumnje, to je teza koju bi Dekart držao vrlo ludom, ili, u najboljem slučaju, uveliko načetu ludilom.

0

Samo je, dakle, on oslobođen zablude i besmisla, i nastanjen u prostor istine i smisla - melanholik boravi u svetu čiste razumnosti, koji je, kako je to Dekart objasnio Burmanu, iza svake čulnosti i njom ne dodirnut, u kome se melanholičan nalazi licem u lice sa istinom - sa Bogom i sa samim sobom.

0

" Sam govorni običaj me obmanjuje ", kaže Dekart, 67 izobličava misao koju izražava.

0

Doduše, za nekoga ko ima potpuno poverenje u svedočanstvo čula, za nekoga ko tek počinje da filozofira (a Dekart " ovde ima u vidu čoveka koji upravo počinje da filozofira " 22), ovaj uvid o " ludilu2/zabludi čula ravan je jasnoj obznani ludila, pouzdanom znaku poluđivanja razuma.

0

Ovo ograđivanje od melanholije, u ovoj tački meditiranja, ne bismo, međutim, ma koliko to paradoksalno zvučalo, mogli da protumačimo kao ograđivanje od ludila, uprkos tome što se Dekart od melanholika ograđuje kao od onih koji su bezumni.

0

Otuda, kada Dekart iz meditativnog postupka isključuje melanholične, on ovaj gest isključenja ne sprovodi zato što su melanholični ludi, zato što su melanholici insani: " kada se radi o tome da ih karakteriše po neverodostojnosti njihove imaginacije, ludaci su nazvani insani: reč koja se primenjuje i u tekućem rečniku i u medicinskoj terminologiji.

0

" Za imaginaciju se pretpostavlja da produkuje iluzije snova i ludila koje prete da raskinu jedinstvo duha i podriju suverenitet razuma... da bi imaginaciju učinio bezopasnom, Dekart je progoni u telo i isključuje iz unutrašnjosti mišljenja. " 37 Budući da je uvek neverodostojna (a razborito je pretpostaviti da je ona uvek takva, pošto nam nedostaje kriterijum na osnovu koga bismo mogli dokučiti kada nam, možda, imaginacija daje istinu), imaginacija je uvek obmanljiva, uvek navodi na zabludu.

0

Zato Dekart melanholike ne isključuje kao ludake/insane, on se od njih ograđuje kao od onih koji su bezumni: "... ali, takvi su bezumni (sed amentes sunt isti), i sam ne bih ispao ništa manje bezumnim (demens) ako bih primio na sebe kakav primer uzet od njih ".

Jezikoslovac.com

Jezikoslovac je web odrednica na kojoj ćemo pokušati u skorije vrijeme objediniti sve varijante i baze koje su trenutno dostupne za hrvatski jezik, kao i što veći broj primjera za iste. Pratite nas i šaljite prijedloge, kako bismo postali centralno mjesto razmjene znanja.
Srdačan pozdrav!