Ipak, unatoč takvim ograničenjima dekodiranja u djece s disleksijom, u svjetskoj terapijskoj praksi postoje podatci koji sugeriraju o tome kako je za razvoj sustava povezanosti između fonologije i ortografije najkorisnije upravo brojno i uspješno iščitavanje svih tipova riječi, i onih čestih, jednostavnije slogovne i morfološke strukture, kao i onih posve novih i manje čestih i višesložnih, sa složenim suglasničkim skupinama u slogu ili onih s nizom prefiksa kao npr. poiskakati, porazgovarati ili porazmjestiti.