A to je, moja Dektiva, to je

Dektiva mu priđe s naduvenim smiješkom i cijevlju od samokresa opisa mu oko nosa dva, tri kruga, pa se obrecnu na trojicu podređenih:

Takav i sam imam odahnu Dektiva i stade kažiprstom vabiti onaj slinavi bolje mi odgovara.

Sad je pak došlo recesijsko doba, nuteđavle, vrilo prisušilo, i valja se nekako pobrinuti za redovit dotok ali, jasno, opet na neki način da to Dektiva ne skuži, ili barem da ne može dokazati.

Častiš li ti to milodarima ili žutim kanarincima brata Antiše? lukavo će, tobože, Dektiva.

Hajde, hajde, burazeru, nećemo oko toga pomirljivo će Dektiva već ako ćeš me odvesti do robe, vodi

Moja domaća Dektiva skoči Matan, zašumješe zagrljaji, zapucketaše poljupci sjedni, jedi i pij koliko ti duša želi, jer sam te se uželio

Na samim vratima njegova ga Dektiva još jednom snažno zagrli, zviznu mu poljubac o čelo, pa mu vještim rukama pođe nježno niz prsa:

Što ćeš, moja Dektiva, svatko po svom, po svojoj željici i potrebici.

Gdje je moja Dektiva, gdje moj Škiljo iz Zagvozda i moja Šaloma iz Sarajeva?

Omogućio mu je elegantan odlazak sa Portala, iako moram priznat da će mi pomalo falit naša dektiva.

Bog s tobom ljutnu se Dektiva to bi bila zapljena državna

U državnoj ti je službi tako pomireno će Dektiva.

Zovite miliciju I tek kad ga Slavko zgrabi za ruku, Matan dođe k sebi: O to si ti, moja Dektiva.

A kad Dektiva napokon dođe i sjede do njega, Matan uroni u žalosnu šutnju, koju tek nakon pustih nagovora jedva probi:

Jednog dana i beskorisna Matanova Dektiva dobi koristan zadatak.

Koji je to? znatiželjno će Dektiva.

Nikad ti ja nisam bio junačina, pa vitlaj kijačom i čavlinom batinom a ni moja Dektiva.

Samo je Matanova Dektiva po određenosti svojoj sumnjičavim okom gledala na to nenadano oduševljenje stranaca, te ih s užitkom i za najmanji prekršaj lovila.

A Dektiva nikad mačka brže ne ispruži šapu, ali i nikad glumcu brže smiješak ne napusti usne.

Vičem, Ivane, bez straha da će me čuti moja Dektiva.

Bilo je tako i kad je posljednji povjerenik za film pri ministarstvu kulture u tuđmanovskoj eri (zvao se, ne biste vjerovali - Antun Vrdoljak) u zadnjim danima svojeg mandata (zakulisno, naravno, tako da Dektiva nema nikakav dokaz) iskeširao ozbiljnu porezno-obvezničku lovu projektu " Duga mračna noć " redatelja, pazite sad ovo, Antuna Vrdoljaka.

Pitomi kesteni, moja Dektiva, a što bi bilo uželio se, brajo.

Sa sedam, osam zagrcnu se Dektiva i to danas kad dvosobni stan po tri obitelji dijele

Naše je drugo, moja Dektiva, i mi smo tim drugim tako uzajamno prožeti, da bismo se rasuli u prah i pepeo kad bi ga nestalo, kao što bi se i moj nevoljni narod rasuo, ispario i u drugi narod pretvorio da ga budalasti gospodari ne šibaju svim munjama i tako ga održavaju i jačaju sjedinjena zajedničkom mukom i jaukom

oženio mi se prijatelj nisam mislio da mi je prijatelj sve dok mi nije preoteo djevojku (sad mu je već žena), onda sam shvatio - prijatelj te vadi iz govana. svejedno, pozvali me u svatove. a svatovi, kao iz balaševićeve pjesme - parada.... odlučio sam se da većer provedem uz bezalkoholne kemijske pripravke raznih boja s i bez mjehurića kojima se aroma i ukus razlikovala samo po etiketi s plastične boce. nije da mi je alkohol mrzak ili stran, ali društvo je bilo takvo, a i ona nije bila " dunja ". na ulazu mi dvija simpatićna curetka uvališe ruzmarin koji je veličinom prevazilazio i najekstremnije crnačke kur... (izvinte me što psujem...). brat-bratu tridesetak centimetara. stršao je kao antena radiouređaja. morao sam za njega nositi oružani list jer je postojala opasnost da nekome izbijem oko. sve u svemu dočekao sam ples s mladom, zavrtio je jedan krug po podiju i uvalio omotnicu s 50 eura (za masnu prasetinu i obojenu šećernu vodicu s CO2 u tragovima), zahvalio na pozivu i pošao doma. na ulazu u Selo, kao po pravilu, uz kraj ceste zasvjetli velika crvena lizalica gospodina u plavom s florescentno narančastim prslukom. policija ili smetlari? policija, smetlari ne nose lizalice... znao sam da me moja dektiva ne može promašiti. zaustavim auto, otvorim prozor, a onaj tridesetak centimetara dug ruzmarin ispadne kroz otvoren prozor pravo " drugu plavom " pod nos. samo me je pogledao i... - hoćemo piriti? - zašto? nije se dao smesti. pirio sam i napirio rezultat maksimirskog derbija - laku noć vam želim - i ja vama balon, koliko se sjećam, nije bio roza, nisam dobio ni biciklo, ni 200.000 kunića, ni novi auto... možda zato što nisam ništa napuhao ili na tv opet lažna reklama...

Šunje prijatelju, ko brate rođeni, hajd u tri pršuta i barilo vina, da će me moja splitska Dektiva do kuće besplatno dovesti, i to u autiću luksuznomu

Grubo, ma baš grubo valja na nekom neuspjeh iskaliti umjesto Matana odvede Dektiva onog žgoljavca, koji će zbog zavođenja zvaničnog lica u bludnju već u prvoj veži svoga boga vidjeti, a Matana samo reznu okom:

Ovoga kralja, moja Dektiva, ovog grebenog kralja od kupa zbog kojega izgubih partiju

I nastaviše kartati dok je Dektiva uzrujano i sve uzrujanije pretraživao stopu po stopu podruma, kuckao čekićem o pod i o zidove, zavlačio se pod bačve, čeprkao po nabacanoj starudiji, tȁke pomicao, kroz tapune drveno mjerilo zavlačio i kroz vino po podanku bačava strugao