Smisao Međuvlasničkog Ugovora je uređivanje međusobnih odnosa suvlasnika vis-a-vis zajedničke nekretnine, prava i obaveza, formiranje kakti zajednice od nevezanih individua i delegiranje ovlasti da govori u njihovo ime jednoj osobi - Predstavniku.

Kadroviranje, kao najniži i najprimitivniji oblik upravljanja humanim resursima (postoji, naravno, čitava znanost Human Resources Managementa) svodi se na delegiranje ovlasti za provođenje kulturne politike u okviru određene funkcionalne sastavnice u društvu.

Istinske lokalne i regionalne samouprave nema bez značajne dekoncentracije vlasti, ali i ozbiljne decentralizacije koja se približava devoluciji (ne samo delegiranje ovlasti, nego i osiguravanje svih relevantnih čimbenika za njihovo realiziranje).