tomislave, neću ti čestitati na indiji. ne smatram odlazak tamo (niti u zemlje u kojima se bio prije indije niti u zemlje u koje ćeš otići poslije) hrabrošću. naprosto, ja sam to shvatila kao praćenje sebe, svojih želja i potreba. i ja dolazim tamo za 10 dana. i sretna sam što postoje ljudi koji ne pišu memoare na temu zgrada, spomenika, hramova i muzeja, ne zato što je to blesavo, jer nije, nego zato što mene te stvari ne fasciniraju upravo zato jer su stvari. hvala ti na tome što deliš s nama (ok, sa mnom, jer ne znam kako drugi doživljavaju tebe i tvoje opise svega) svoje osećaje, što ja gotovo da mogu osjetiti kako ti je bilo dok si trčao u toalet kad ti je bilo mučno, što kad sam čitala o tome da su ti na stopalu završili krv i urin grčila sam svoja stopala.. i naslov indija je pravi naslov, jer sve što ti se dešava, dešava ti se u indiji (ako govorimo o ovom tekstu), pa je sasvim logično (meni) da tako i sam naslov glasi. hvala ti još jednom. pozdrav iz vukovara.