Kad je buknuo I. svjetski rat sveti je Papa zapisao: " Tugujem za svim onima koji umiru na bojnim poljima.

Tugujem za njihovim dušama i obiteljima.

Plaši me on, gde si ti hiljadu se stvari moglo desiti glupi d-mol, za kim tugujem svu noć uzme me u svoju tamnu kočiju nebo primi boju tvojih očiju znam taj put, to je prečica za bol jedan d-mol me razvali neki bi to prosto tugom nazvali nije to, šta je tuga za d-mol

Moja duša je u čipki, a čipka u mojoj duši i sada tugujem što ne mogu šivati kao prije, kaže Marija Radaković, gledajući fotografiju polaznica Banovinske čipkarske škole i pokazuje sebe u vrijeme kada je bila jedanaestogodišnja djevojčica zaljubljena u pašku čipku

To zahtijeva puno muke, truda, želje i koncentracije pa uvijek zavidim velikom Evgenyu Kissinu, Lang Langu i ostalim velikanima i tugujem kad za takvom kvalitetom ljudi ne teže i uopće se ne obaziru na nju.

Ja danas nisam tužna, nisam razočarana, ne plačem, ne tugujem danas sam sretna iako ne onako zapravo.

Prolazeći pored Ane, dobacim joj da ćemo joj ruksak baciti u potok, a ona će: Šivak, neću ti ništa reći jer te Bog već dovoljno kaznio Odavde Bojan odlazi u nepoznatom smjeru, a SAJCK-o prema Donjem Mrzljaku, dok ja glasno tugujem za točkom 50 na križanju potoka desetak minuta ispod nas, za koju je lobirao i Sablja i na kojoj sam bio dva dana ranije u sklopu proučavanja staza za Mrak kombu, ali je se odričem ne želeći dovesti u pitanje završetak utrke u limitu.

Ne, ne tugujem... danas sam dobro (mislim na jučerašnje danas, istina jutros i nisam bila baš naj, ali prošlo me je... a u tome mi je puno pomogao D, a i G isto - HVALA VAM), a sutra (tj. danas) ću biti i još bolje:)

" Malena mjesta srca moga " su opjevana od Tina Ujevica u pjesmi " Tamo da putujem - tamo da tugujem,.. itd.

Meni ove OI nisu rezultatski bile prioritet, ali sigurno da mi je žao, imao sam svoju šansu kod 3 - 2 u setovima, ali ne tugujem za ničim.

Plače li čedo moje je li mi živa majka piši mi piši draga da srce ima mira Za svima vama stalno tugujem ja.

Je li to dokaz starenja?... ili tek rekapitulacija odživljenih ljepota restauracija ikona u hramu ljubavi prastarih slika, senzorima svjesnosti, uklesanih u tkivo vječnosti misli preglasne za smirujući spokoj zrelih plodova prošlosti na oltaru želja još uvijek tinja lumin iz pepela nedosanjanih snova izranja ptica čudesnih boja utihnuo je requiem ne tugujem više tuga je tek iluzija nutrine prevarantica sreće korota nad samim sobom ljubav ne umire ona je vrhovna svećenica u odajama spoznaje utjelovljena u tkivu vremena ona nas brani i od nas samih čitam davno napisani stih

Tugujem, sjećaš li se zašto? misliš da je sve, zaboraviti lako? tako radi sav svijet i prolazi dobro i zlo al ' moja ljubav ne ni ne okrećeš se k ' o da ne postoji Bog ali vjeruj mi, kajat ćeš se jednom

Nije mi normalno da tugujem ovako gorko za nekim kog u biti ne poznajem.

Uglavnom, nisam dugo pisala normalni post u kojem neš ne mudrujem, pametujem il tugujem zbog nečega, pa... evo, ovo je jedinstvena prilika, za Vas dragi čitatelji, da dobro ste pročitali

Tugujem, strašno mi je žao malog djeteta i njegove obitelji i neka im bog da snagu. Ali isto tako žao mi je i ovog sigurno bolesnog čovjeka.Naše društvo takve ljude jednostavno ignorira i ruga im se a ljećnici ih pumpaju ljekovima.Jer to su bolesnici koji bi mogli normalno živiti i biti bezopasni da se društvo bolje organizira.Svi mi dobro znamo da kad smo bolesni prepušteni smo sami sebi, nema pomoći od nikoga.

Nikada necu prestati da tugujem, a ni da se radujem jer je ona tako htijela.

nisam te zaboravila, često te se sjetim, i iako te nikad nisam uživo upoznala mislim na tebe i tvoju bebicu... a i ako slučajno zaboravim čim uđem u neki autobus misli mi odnekle dolete, jer taj dan putovala sam u drugi grad, sva sreća nitko nije sjedao do mene... ne bi da drugi gledaju i ne shvaćaju moju tugu za vama, ne bi vjerovali da smrt praktički nepoznate osobe toliko boli, ali ja sam tebe upoznala preko tvojih riječi utjehe i dobrote... dan je bio kišan i baš nekako za te misli... možda se čini glupo ali osjetila sam da ti znaš da tugujem i da znaš koliko sam ti zahvalna na podršci u mojim teškim danima, ti si jedno veliko srce pa čak i sad kad nisi više među nama... toliko sam ti toga još htjela reći, pitati te... ali otišla si tako naglo u nebo da sad s tobom mogu razgovarati samo u snovima: (znaj, nikad te neću zaboraviti za mene si uvijek živa

Ne znaš. zato jer si ti sretan uživaš ni ne sjećaš me se a ja nosim te u srcu tugujem za tobom u mislima stalno si prisutan ne mogu više podnijeti dan bez tebe

I ja čitam, smijem se, razmišljam i tugujem s vama.

Prica je zaista stvarna, prica je o mojoj prelijepoj Dalili, koju nikada nisam upoznala, o kojoj tugujem od kada znam za sebe.

Prisezem Danicom koja sja nad obzorjem vjecnosti, Ja tugujem zbog tebe u tvojoj boli, i tuzim s tobom u tvojoj patnji...

Stavio sam mp3 u uši i jedno stotinjak puta preslušao tu pjesmu;.. tamo, tamo da putujem.. tamo, tamo da tugujem..

Sada je prošlo već 1000 godina kako tugujem za njim.

Naime, ona me upoznala sa ovim svijetom« blog.hr », prije nekih godinu dana, i od tada svako toliko dolazim u vaše živote, smijem se s vama, uživam, tugujem, samujem.....

zaista još više tugujem za gaddafijem, istinska osjećajnost prema pravim ljudima, a ne kao naši foleri, ta cijela naša lepeza vlasti koja se vuče godinama prikaži cijeli komentar

Gledam, Josipe, gledam i tugujem što ste nam prekinuli tradiciju osvajanja prvog mjesta u Vrbovskom.Taman smo trebali dobiti pehar u trajno vlasništvo i tko zna kakve još " delicije ", a onda se pojaviš ti.Naravno, šala mala Fotke su ti super Bok.

Imam crveni ruž i neću učestvovati u ovoj igri, a i tugujem za parfemom.Pune čube su lijepe ako nisu pretjerane.Ja imam normalna usta, niti su tanka niti čubasta, al ne bi imala ništa protiv čubastijeg izgleda.Toliko o čubama....

Da, ja sam urbana djevojka i tugujem za svojim dečkom na svoj način.

Još tugujem za Jadrankom.. jutros sam vidila drugog pauka u kutu, ali to nije bio Jadranko... pa sam ga ubila...