Iako nije postojala nikakva vidljiva veza između gnostika i rozenkrojcera vremenski ih dijeli nekoliko stoljeća Pessoa je povezao gnostičku ideju posrnulog svijeta i njegova demijurga, sa sljedbenicima Christiana Rosecreuza iz 17. stoljeća.

Pri tome se odgovornost za takvu našu bešćutnost i ne adresira na spomenute sindikate, već isključivo na čelnike sindikata, a čak niti na njih sve u istoj mjeri, već najviše na Ribića kao demijurga zla koji spriječava spas Hrvatske.

alecta, a zašto to činiš, bolje bi ti bi bilo da psuješ kozmičko jaje ili demijurga, ili šta ja znam što, veliki prasak, jer to je znanstveno utemeljeno, a ovako samo vrijeđaš neke ljude kojima je eventualno stalo do toga da poštuju Boga, nitko ne kaže da ti moraš činit isto, a pogotovo je nepotrebno ponižavati nešto što nema veze s tobom...

Pomišljam da je možda Gabriel Garcia Marques bio jedan od onih demijurga čija je snaga imaginacije imala kreativnu moć da čitav svijet začara u Makondo iz perioda u kojem su njegovi stanovnici morali ljepiti nazive na stvari da bi znali kako se zovu jer im je neka bezimena sila privremeno oštetila RAM memoriju.

Na kraju punjene rajčice, jedna od inačica, ovaj put iz hladnog orkestra koji u izvođenju gastronomske simfonije od pomidora zna zamijeniti i topli, ritmički repertoar, koji podjednakom snagom budi Atahualpine i Cuauhtemokove vapaje, kao oživljene poruke nikad zamrlog svijeta biljaka koje osjećaju i govore, životinja koje prenose svoje nama nedostupne moći, i vječnog neba, zapaljenog ranije, u kuhinji nekog indijanskog demijurga, oca bogova, stvoritelja svijeta, koji je iznad svega volio i poštovao rajčice.

Imajući to u vidu, onaj konflikt između individualizma i kolektivizma, o kojem se govori u Atlasu, sa time se izdiže na viši nivo - on prerasta u epski sukob platonovski shvaćenih demijurga sa jedne strane i amorfne nestvaralačke mase, sa druge.

Seosko i urbano, trezveno i emocionalno... konačno: Realno i Imaginarno. (Pritom se ovo posljednje uvezuje u Simboličko kao nositelja poruke filma.) Iako na kraju zazivatelj đavolskog Demijurga pogiba pod križem, a oličitelj razumskog pristupa preživljuje i ponovno zatvara Zlo/Šejtana, to ne znači da je Ratio konačno pobijedio.

On utoliko, kao državnik, ima ulogu kozmičkog demijurga.

Još samo jedna suptilna igra Demijurga muškom taštinom.

U tim svetim tikvicama koje čuvaju u svojim kolibama i iznose ih uz ognjišta dok pripremaju jela od tikvica, Dogoni osjećaju snagu Vatre, svjetlosti već rođene Prve Zemlje, smisao prvih riječi, moć Vode i Vodenog boga, demijurga Nommoa, njegovog sjemena i oplodnih počela koja se podjednako kriju i u sjemenju i košticama tog svetog povrća.

Ponekad se čak i Vodeni bog Nommo, taj veliki stvoritelj dogonskog svijeta i svemira javlja u obliku tikvice i dok su njima srodne bundeve, više vezane uz pojmove prostora, prostiranja i druženja, samo je tikvica glavnog demijurga prava slika cijelog čovjekovog i životinjskog tijela i nastanka života u cijelini.

Više mu dostojanstva i ne pripada. Divljenje spram prepje (va) vana za č etnika (demijurga izvornika) ne smije raz-oružati prepjevateljevu odlu č nost da rastavi, razglobi, razotkrije, raskrinka ustroj izvorne raskoši prototekstna stihotvora.

Kad malo neko mjesto, selendra kakva nevidljiva na zemljopisnoj mapi, dadne čovječanstvu kakvu ljudsku instituciju ili figuru ostvarenu na svojem polju, onda ona obično poslije smrti dotičnika nalijepi svojem imenu i prezime onog što ga znaju svi: ne bi li svjetlo reflektora toga demijurga obasjalo svojim zrakama i djelić naselja, ili podneblja, iz kojega je ciljani genijalac i ponikao.

Postoji teorija, kaže Klasić, da je s jedne strane Bakarić pomogao dovođenju Savke i drugova jer je smatrao da će on, kao nedodirljivi hrvatski komunistički pater familias s njima lakše upravljati, a s druge se pribojavao povratka Mike Špiljka sa saveznih dužnosti u Beogradu natrag u Zagreb, koji bi, generacijski i zbog bliskosti s Titom, mogao ugroziti njegovu poziciju hrvatskog demijurga.

1. Nema Boga, Absoluta, Demijurga, Transcendencije 2. Bilo kakva i koja vira nema nikakve veze s t. zv. evolucijom 3. Duhovno je proizvod " visokoustrojene tvari (materia) ", 4. Organski je spoj je proizvod slučaja (udario meteor pa proizveo takve uvite (tlak, toplina i sl.) te primorao C i O, i shto ja znam shto josh, da se spoje u molekule iz kojih tje na kraju nastati aminokiselina, i sve shto slidi)

Botticellijeva Venera, za razliku od Praksitelove Afrodite, nešto nježnijih oblina, koje se tek spremaju prijeći iz božanske u ljudsku putenost i predati se nagonima, plutajući na lepezi negdje između Neba i mora, koji se ne valjaju niti svijetle po zakonima prirode nego po zakonima Erosa, ipak nas izravno vraća međunožju i nepcu pradavnog svijeta demijurga i podsjeća na moć koju je boginja rođena iz školjke imala nad bogovima i ljudima.

Upravo su gnostici isticali da se čovjek mora boriti protiv Jaldabotha ili Demijurga, tj. osloboditi se njegove vlasti, da bi ušao u Kraljevstvo Oca Boga, pravoga Boga, koji nije rođen, već postoji odpočetka.

Jer u gnostičkim evanđeljima otkrivenim u Nag Hammadiu se spominju upravo arhontes ili arhonti kao anđeli Jaldabotha iliti Demijurga.

Basilid, koji je tek naoko bio heretik, umnožio je ta beskrajna posredna boštva i nebesa između Demijurga i sveta do u beskraj, pokušavajući ilustrovati upravo tu ideju veze Boga i sveta koja je još samo simbolična, beskrajno posredna, možda neznatna, svakako nevažna: Bog je zauvek slobodan od svoga dela, Svet je božje delo, ali delo jednog rezigniranog, neutešnog Demijurga (nećemo da ga crtamo ružnim linijama, ne mora baš da bude negi Namćorasti Bog).

Ubijanjem bika (stvorenje simbolizira vladavinu Demiurg-a), " prolijevanja krvi njegove ", Mitra je spas čovječanstva od paklenog carstva " Demijurga "

srijeda, 22.03.2006. Zbornik radova o Miljenku Jergovicu tom prvi Ne znam kad me nesto na ovom blogu toliko diglo kao rasprava stevana nemanje i vikkora mallansohna o liku, djelu i drustvenom polozaju naseg iduceg nobelovca. imao bih par dodataka temi s neskrivenom ambicijom da i moj skroman prilog jednog dana udje u zbornik radova o miljenku jergovicu tom prvi ciji se osnovni obrisi vec naziru medju njihovim komentarima. stel bi se ogradit od ruzne objede gospona nemanje da sam previdio kljucnu stvar oko jergovica to jest da je upravo spomenuti ponajvise politickoideoloski konstrukt. bas naprotiv u tome je catch 22 danasnje hrvatske knjizevne scene umorne i nezainteresirane za tvrdu nacionalnu pricu kakva je godinama bila jedina na meniju, i sa skrivenom nostalgijom za vremenom kad je komunizam bio star a mi mladi. ono je nemanjino s pravom na osobnu i kolektivnu memoriju sto medjutim ne ukljucuje i pravo na krivnju mozda jedno od najboljih tumacenja snazne privlacnosti fenomena o kojem govorimo. no buduci da su kolege tako iscrpno naceli i obradili ideoloski supstrat ja bih se samo pridruzio debati s pitanjem u cemu je praiskonska snaga jergoviceva licemjerstva i laznog sjaja, sto on inace zdusno prigovara houellebecqu, za odredjen segment glasackog tijela. mislim da je stvar u sljedecem, vi me ispravite ako grijesim. satro opozicijski intelektualac i arbitar koji se bori za prava napadnutih i malenih, bila to severina, cedomir visnjic ili big brother hamdija, cija je glavna stilska figura toboznja negacija svega nazadnog, malogradjanskog i ksenofobicnog, zapravo je afirmator i porte parole odnosno glasnogovornik, ako hocete po najnovijoj nomenklaturi pi ar, ni manje ni vise nego bas sredovjecnog i nadrkanog knjizevnickog gradjanstva nase metropole, kako sam naziva tu socijalnu i superkulturnu skupinu, ali ne samo knjizevnickog i ne samo metropole. medjutim nije stvar u tome sto jergovic artikulira solidarizirajuci stav o severini ili hamdiji jer to nadrkano gradjanstvo boli kurac i za jedno i za drugo, kao uostalom vjerojatno i jergovica samog, vec u tome sto na djelu pokazuje kako izgleda uzoran pionir koji se zalaze za pozitivne civilizacijske i humanisticke zasade. tim svojim cinom smanjuje opterecenje savjesti spomenutog gradjanstva, jer uzivljavanjem u njegov tekst ono po starom aristotelovom dozivljava katarzu, vidis i ja bas tako mislim kao i jergovic, i ja sam kul, i ja sam okej. no to je samo odraz idealne slike o sebi, jer vidis, taj inteligent kojeg odusevljava jergovicev obrambeni rat sa silama mraka i ne misli bas tako. civilizacijske zasade su u ovom slucaju SAMO deklarativne i prokazuju se kao cisti supljak kad se sravne sa stanjem na terenu. jer to jergovicevo gradjanstvo, koje ce se raznjeziti na slomljene nogice biglova i na medijsku manipulaciju romskim djecacicem koji je cekao svog tatu dok je ovaj drkao kurac u big brother kuci, ostat ce ravnodusno na vijest da je u isto vrijeme iz cista mira ubijen neki srbin u zadarskom zaledju, da medjimurski apartheid ne pripusta romsku djecu u lokalnu skolu ili da je tajkunski sin maltene aboliran iako je pijan pogazio i ubio dvije djevojke. zato na tu ljutu ranu savjesti svoj lijek privija jergovic, uspjesan pisac, a znamo sto figura pisca znaci u ovim krajevima, koji iz sredisnjih glasila liberalne hrvatske, ali ne zaboravimo isto tako i beha dane te niz zenskih magazina, kaze, glasom proroka, pridjite maleni jer vase je kraljevstvo nebesko. prevedeno, maleni su idealtipski celebrity koji su recimo objekt necije nesimpatije, agresije ili nekog medijskog ludila, nikako no logo ljudi koji su doista glavne i najmasovnije zrtve aktualnog drustva. o njima jergovic ne pise, kao sto pise recimo tatjana gromaca u feralu. mracna sila od koje jergovic brani ove nase poznate i zato bliske nam zrtve opet je nadrkano i sredovjecno malogradjanstvo, to isto koje uziva u njegovim proglasima, ne slucajno, jer oni i jesu upuceni gornjem sloju radnog naroda, kojem je sasvim fajn u kapitalistickom raju liberalne demokracije, a ne zrtvama. tom istom malogradjanstvu kojem jergovic i sam pripada. i krug je zatvoren. catch 22. ne znam jesam li dobro objasnio, htio sam biti sto koncizniji. o genezi njegove drustvene moci, o tome kako je stekao svoj kulturni i drustveni kapital kao svojedobno miroslav kutle svoje bogatstvo, sto znaci stalno novim ulaganjima iscrpljujuci stare kredite koje je dobio od takozvane publike i nekadasnjih mentora, mozemo drugom prilikom. naprotiv na ovome mjestu bih htio dodati jos jedan balisticki prilog raspravi o dometima i rasprskavajucim utjecajima naseg buduceg stockholmskog slavodobitnika, a kao odgovor na pitanje sto je glavama ovdasnjeg stanovnistva zapravo toliko fascinirajuce u njegovoj slici, fenomenu, imidzu, mentalnom hologramu. cini mi se da pritom moram zaploviti u mocvarno podrucje necega sto se zove kolektivna zudnja, a sto se zadovoljava iskljucivo u necem tako neegzaktnom i nekonzistentnom kao sto je mit. nakon odlaska krleze sa scene ovdasnji je puk sa visom strucnom spremom humanistickog smjera izgubio dragu sveprisutnu figuru arbitra, sveznalice, guslara i dvorske lude u jednoj osobi, to jest lokalno bozanstvo koje zivi na zemlji, medju nama, koje se istovremeno mrzi i voli, ali cija su nadmoc i bozanski karakter unatoc svemu neupitni. u ta davna slatka vremena postojao je i njegov onostrani dvojnik u liku ive andrica koji je apolonijski dopunjavao dionizijsku nesavrsenost lokalnog kulta, a i tematski i duhovno obogacivao mitteleuropsku nedostatnost krlezine objave. zato je i notorna andriceva bosna zadovoljavala mnoge duovne potribe, jer jebiga nisu svi porijeklom iz blatnjavih ka und ka prostranstava i mnogi jos cuvaju dinarske i balkanske opsesije u svojim tintarama i srcima. krleza je i vizualno ispunjavao tu epifanijsku zudnju svojim likom i dobrocudnim licem buddhe. nakon dvadesetak godina stravicne pauze, ponovno smo obasjani svjetlom bozanskog lika, doba beskonacne praznine razotkrilo se kao posljedica glupe zablude jer se pokazalo da je vrijedilo cekati, usporedi paralelu tito tudjman. doduse, u skladu s mijenama mode, novi je lik dizajniran vise u zapadnoj, mediteransko nordijskoj tradiciji, pa je zadobio atribute zeusa, jahvea odnosno thora obraslog u kosu i bradu no isto tako dobrocudnog izraza lica kao buddha, milopoglednih ociju duhovnog vodje, da, duhovnog druga staljina, i s gotovom istinom na ustima za svako nase pitanje ili problem. a i sam je preuzeo bozanski karakter bijesnog kad treba a inace milosrdnog i bez izuzetka pravednog demijurga vladara svjetova. utoliko i njegov tekst o houellebecqu treba tumaciti kao grmljavinu s neba upucenu stadu, tom istom nadrkanom gradjanstvu. kaze jergovic, koji vam je kurac s tim houellebecqom, jesam vam rekao da ne imate drugih bozanstava osim mene, a ti katunaricu, koji si se usudio uspostaviti drugog boga koji je, vidite li narode, samo jos jedno zlatno tele, mars iz hrvatske knjizevne ekumene. stvar iz ove perspektive najednom postaje jednostavna i jasna. posve u toj sabloni napokon okoncanog iscekivanja novog katabasisa nestaloga krleze svojedobno je napisana odnosno izrecena i recenica vlahe bogisica da jergovic uspjesno sintetizira krlezu i andrica, da je on u jednoj osobi i krleza i andric suvremene knjizevnosti, ili tako nekako. dakle nesto kao gnosticki dualisticki bog, koji u sebi objedinjuje tradicije i istoka i zapada. primijetite da su medju istaknutijim stovateljima jergovicevog djela upravo krlezolozi, vlaho bogisic i velimir viskovic, profesionalni bogoljupci koji su starom jahveu podigli enciklopedijski hram u dva sveska a novoga su po zavrsetku tog zahtjevnog posla promptno prepoznali u autoru sarajevskog marlbora. i naravno, gle, sve se poklapa, kao i svako bozanstvo jergovic je sveprisutan, plodonosan, atrakcija samo takva. ima svega u njegovom ducanu, i zapravo je idealan knjizevni odraz drugog suvremenog bozanstva, koje se pojavljuje u samo naizgled sukobljenim oblicjima mercatonea, king crossa i drugih megahipermarketa. i onaj i ovi nude drugorazrednu bofl robu, bila ona talijanska, njemacka ili bosanskobalkanska, za malo para i za kratkotrajan osjecaj zadovoljstva. pojavili su se nekako u isto vrijeme. povezi tocke oznacene brojevima i dobit ces lijep crtez. - 00:42 - Komentari (42) - Isprintaj - Izvrstan tekst.

Koliko su za nevjeru odgovorni i oni koji su vjeru prisvojili kao farizeji, koji svojim ponašanjem odbijaju ljude od vjere, toliko su odgovorni i oni koji u ime nevjere vladaju i preuzimaju ulogu božanstava, ulogu demijurga koji su preuzeli kormilo globalne ljudske sudbine i kao megalomanijaci vjeruju da znaju kamo vode čovječanstvo.

Istina, ne ore se niti kopa kičicom i lopaticom, ali se analogno utiru brazde i prevrću slojevi materije, pa dok pod utjecajem sunca livade i oranice zadobivaju uvijek novi izgled i primaju bujan život svjetlosnih mijena, pod rukom likovnog demijurga kompozicije odabranih elemenata na platnu nude organsku živost usklađenih kromatskih odnosa.

Kritičari Babelu uglavnom predbacuju preiskonstruiranost zbivanja kojima se bavi i likove koji navodno nemaju unutarnju autonomiju nego su tek marionete na koncu autora-demijurga.

Ona teže da zamišljaju Boga Stvoritelja kao nižeg i nepristupačnoga boga (demijurga) te tvrde da je zadobivanje spasenja, s čovječje strane, moguće uslijed spoznaje božanskih izvora.

Proniknuvši dugogodišnjim radom i iskustvom u mnoge tajne ovoga čudesnog medija, on poput demijurga i maga u svojim staklenim ambijentalnim luminoinstalacijama gradi i razgrađuje zbilju, stvara je i rastvara, uobličuje i preobražava, mijenjajući združenom snagom boje, svjetla i refleksija na staklenim objektima dojam taktilnosti, voluminoznosti i oblikovne postojanosti.

U FAŠIZMU KANONSKOG PRAVA ZABORAVLJATE LIBERALIZAM NAJVIŠEG BIĆA, DEMIJURGA, BOGA.

Taj ju interaktivni proces preodgaja u dijete prirode, dok se sama priroda iznova materijalizira u njoj; formatirajuci se u rukama ženskog demijurga - božice koja stvara vođena iskustvom zemlje.

Prema katarima, Zemlja je tvorevina prarazjarenoga demijurga naknadnog stvoritelja koji je kod gnostika poznat kao Jaldaboth, no katari za njega smatraju da je to Izraelski Bog.

ALI AKO ONA OVDJE GOVORE DA BI BILA LEZBA I DA JE MUŽ DO SADA BAŠ UOPĆE NIJE UZBUĐIVAO, I AKO NAM ONA SUGERIRA, ILI HOMIĆI, DA JE NJIHOVO STANJE I PONAŠANJE NEŠTO SASVIM NORMALNO I PRIRODNO, EH PA TO NE VJERUJEM, JER JA U DEMIJURGA, STVARATELJA VJERUJEM, A ON NIJE TAKO ODREDIO. a da je pak to lizanje žensko nešto NAD-NARAVNO i specijalno, onda bi te već sutra svi najbolji komadi svijeta zvali da i njih poližeš. dakle, nužno će pravi dečki ovdje kod lezbi odigrati svoju ulogu, pravi mačomeni. jer nema ti ljepšeg nego li vidjeti zatomljenu saphoidnu ženicu kako se pretvara u HETERSEKSUALNU DIVOTU, U KRALJEVSTVO, U KOJEM ĆU JOJ RADO BITI I MONARH I DVORSKA LUDA, SVE SAMO DA BUDE SRETNA. dovoljno je da joj svaki dan na prozor ili mail ili fejs dobaciš da je želiš. mora imat hetero-pažnju. mora, mora. yeaahhhhh. i te kako su one femine. i te kako bi one bile cum-žderačice. više se koncentrirajte na onaj tonus od gerde a, a manje na psiho-boom spike jer sad ima svega u tim savjetovanjima i na mreži, pogotovo u usa. da ne moraš ono reći.... hey, geri, your cunt is actually not great.