Redatelj je, međutim, romantičnu priču s tajnom nadogradio karakterističnim vizualnim majstorstvom, najrazvidnijim u uvodnoj sceni napuštanja gorućeg dvorca, snimljenoj u jednom kadru, dugom vožnjom, uz junakinjinu izvanprizornu naraciju kojom započinje i retrospekcijski postavljena fabula, potom pažljivim stupnjevanjem napetosti vezane za tajnu Rebeccine smrti, diskretnim vezivanjem ugođaja jeze za lik gospođe Denvers (gotovo nikada ne hoda već se samo iznenada pojavljuje) te suptilnim variranjem junakinjina osjećaja manje vrijednosti, nesigurnosti i straha, oslonjenim na senzibilnu interpretaciju J.